Tada Isusa Duh odvede u pustinju da ga đavao iskuša.
I nakon posta četrdeset dana i četrdeset noći, on ogladni. I pristupi napasnik i reče mu: ‘Ako si Sin Božji, zapovjedi da ovo kamenje postane kruhom.’ Ali on je odgovorio: ‘Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih’” (Matej 4:1-4, ESV).
Duh Sveti odveo je Isusa u pustinju da posti. Sotona želi da Isus dokaže da je Sin Božji navodeći ga da bude neposlušan Bogu. Nije li to zanimljivo? Ovo je slično načinu na koji je Sotona iskušavao Evu u Edenu dovodeći u pitanje Božje riječi u vezi sa stablom spoznaje dobra i zla. Sotona se pozvao na želju njezina tijela da potkopa istinu Božje Riječi. Za razliku od Eve, Isus koristi Riječ Božju da pobijedi đavla.
Isus je patio kako bi bio vjeran Božjoj Riječi. Apostoli su patili zbog svoje vjere u istinu Božje Riječi. Čujem mnoge ljude koji misle da im je Bog obećao stvari o gubitku ili patnji koje nije. “Oh, Bog mi je obećao da više nikada neću proći kroz ovu kušnju.” Čekaj, gdje je to u Bibliji?
Ako je Sveto pismo bilo dovoljno dobro za Isusa i apostole, a oboje su patili, zašto ono “nije dovoljno dobro” za nas? Problem je u tome što smo uložili svoja srca u tjelesne stvari za koje se nadamo da nam je Bog obećao, ali ne i ono što je stvarno rekao u svojoj Riječi. Prava Božja obećanja ne izostaju, i ako se pouzdate u njih, nećete se postidjeti.
Sveto pismo kaže da trebamo marljivo tražiti Božju Riječ, “I uši će tvoje čuti riječ iza tebe: ‘Ovo je put, hodi njime’…” (Izaija 30,21). Psalam 119:11 kaže: “Riječ tvoju pohranih u srcu svome, da ti ne griješim.”
Oslonite se na Božje riječi, braćo i sestre. Slušajte, Bog čini sve stvari – ne samo dobre stvari – sve zajedno za dobro onih koji ga ljube i koji su pozvani prema njegovoj namjeri (vidi Rimljanima 8:28). Najvažnije je jeste li pozvani prema njegovoj namjeri? Poznajete li Sveto pismo i vjerujete li mu?
