Evanđelje dana za petak, 9. svibnja 2025. godine: Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. (Ivan 6, 52-59)
Prvo čitanje
Dj 9,1-20
On mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode. Čitanje Djela apostolskih U one dane: Savao sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?« On upita: »
Tko si, Gospodine?« A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.« Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.
Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!« On se odazva: »Evo me, Gospodine!« A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla.
Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.« Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu.
On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.« Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.« Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate!
Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.« I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. Riječ Gospodnja.
Često bismo htjeli da se neke osobe obrate. Kakvi su nam pritom motivi? Koliko smo mi sami obraćeni? Koliko imamo ljubavi u cijeloj ‘priči’?
Otpjevni psalam
Ps 117,1-2
Pripjev: Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje!
Hvalite Gospodina, svi puci, slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka! Izvor:
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako ne jedete tijela Sina Čovječjega
i ne pijete krvi njegove,
nemate života u sebi!
Tko blaguje tijelo moje
i pije krv moju,
ima život vječni;
i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Tijelo je moje jelo istinsko,
krv je moja piće istinsko.
Tko jede moje tijelo
i pije moju krv,
u meni ostaje
i ja u njemu.
Kao što je mene poslao živi Otac
i ja živim po Ocu,
tako i onaj koji mene blaguje
živjet će po meni.
Ovo je kruh koji je s neba sišao,
ne kao onaj koji jedoše očevi
i pomriješe.
Tko jede ovaj kruh,
živjet će uvijeke.«
To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. (Ivan 6, 52-59)
Evanđelje dana – komentar
Židovi su mislili da Isus govori o doslovnom, fizičkom kruhu i tijelu. Nisu shvaćali da je Gospodin koristio materijalne stvari da bi poučio duhovne istine.
Isus je još jedanput, znajući sve, točno shvatio što misle i govore. Zato ih je ozbiljno upozorio da ako ne jedu njegova tijela i ne piju njegove krvi, neće imati života u sebi. To se nije moglo odnositi na kruh i vino koji se koriste pri Gospodnjoj večeri. Kad je uveo svoju Večeru, one noći kad je bio izdan, tijelo mu još nije bilo slomljeno, ni krv prolivena. Gospodin Isus je jednostavno govorio da se nikada nećemo moći spasiti ako pomoću vjere ne shvatimo vrijednost njegove smrti za nas na Golgoti. Jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv znači vjerovati u njega. Svi koji vjeruju u njega bit će uskrišeni u posljednji dan.
Između njega i onih koji vjeruju u njega postoji veoma blisko zajedništvo. Tko god jede njegovo tijelo i pije njegovu krv, ostaje u njemu i on ostaje u toj osobi. Kad prihvatimo Gospodina Isusa kao svog Otkupitelja, on dolazi u naš život da u njemu ostane, a i mi ostajemo (stalno boravimo) u njemu.
Gospodin je, dakle, kruh koji je s neba sišao. Nadmašuje manu koji su očevi jeli u pustinji. Taj je kruh imao samo prolaznu vrijednost, jer je bio za ovaj život. Ali Krist je Božji kruh koji svima koji se njime hrane daje vječni život. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, zahvalni smo za Tvoju žrtvu. Tvoje se tijelo predalo za nas i Tvoja se krv prolila za oproštenje svih naših grijeha. Hvala što si trpio umjesto nas kako bi nas mogao pomiriti s Ocem nebeskim. Amen!

