Današnje se evanđelje još uvijek koncentrira na pitanje istine, ali ovaj put na to da budemo vjerni onome što jesmo umjesto da drugima prezentiramo sliku o sebi za koju mislimo da izgleda dobro.
Pismoznanci na koje se Isus poziva nisu iskreni u tome tko su. No, udovica koja u riznicu stavi dva mala, gotovo bezvrijedna novčića, ne srami se dopustiti ljudima vidjeti je onakvom kakva je.
Razmišljam li previše o tome što drugi misle o meni? Utječe li to na moje ponašanje? Sramim li se tko sam? Družim se neko vrijeme s Isusom i iskreno gledam svoj život. Molim Isusa za svjetlost i pomoć da me držim u istini.
VIII. tjedan kroz godinu
Subota, 3. 06. 2023.
Bogoslužje kvatri (za posvećenje ljudskog rada i urod zemlje)
ČITANJA: Iz Prigodnih i zavjetnih čitanja (str. 119.-130.): 2 Sol 3,6-12.16; Ps 127,1-2; Mt 25,14-30
Ja se vraćam onome koji me poslao, a vi blagoslivljajte Boga.
Čitanje Knjige o Tobiji
Vezani članci:
Evanđelje za ponedjeljak: Dar Božjeg mira 24. studenoga 2025. 02:30 Isus nas poziva da primimo mir koji samo Bog daje Isus i danas govori svakome od nas: „Kad bi spoznao…
U one dane: Tobija pozva sina svoga Tobiju pa će mu: »Što bismo dali ovom svetom čovjeku koji je došao s tobom?« I otac i sin pozovu anđela nasamo te ga stanu moliti da se udostoji primiti polovicu svega što doniješe. Nato će im on skrovito: »Blagoslivljajte Boga nebeskoga i hvalite ga pred svima živima što vam je iskazao svoje milosrđe! Doista, lijepo je čuvati tajnu kraljevu, ali je časno otkrivati i razglašavati djela Božja. Dobra je molitva s postom i milostinjom većma no sabirali zlato u riznice. Jer, milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha, i po njoj se nalazi milosrđe i vječni život. A koji čine grijeh i bezakonje, dušmani su sami sebi. Obznanjujem vam, dakle, istinu i ne krijem vam tajne besjede. Kad si sa suzama molio i pokapao mrtve, kad si objed ostavljao i krio ih danju u svojoj kući, a noću pokapao, ja sam prikazivao tvoju molitvu Gospodinu. I kako si bio mio Bogu, trebalo je da te iskušenje iskuša. Sada evo, Gospodin me poslao da izliječim tebe i Saru, ženu tvog sina, oslobodim od zloduha. Ja sam Rafael anđeo, jedan od sedmorice što stojimo pred Gospodinom. Vrijeme je, dakle, da se vratini onome koji me poslao; a vi blagoslivljajte Boga i razglašujte sva čudesa njegova!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Otp. pj.: Tob 13, 2.6-8
Pripjev: Velik si, Gospodine, uvijek!
Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci.
Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom, da činite pred njim istinu, i on će se okrenuti k vama, i neće sakrivati lica svoga od vas.
Gledajte što učini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.
Ja ga u zemlji progonstva hvalim i očitujem njegovu moć i veličinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i činite pravdu pred njim. Tko zna hoće li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!
Evanđelje: Mk 12, 38-44
Ova je sirota udovica ubacila više od svih.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!« Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.« Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Isusove oštre riječi o pismoznancima u današnjem odlomku iz evanđelja po Marku ne možemo ispravno shvatiti ako se ne prisjetimo da samo nekoliko redaka prije isti Isus pohvaljuje jednoga pismoznanca i kaže mu „Nisi daleko od Kraljevstva Božjega:“ (Mk 12,34). Radi se o pismoznancu koji je pitao Isusa koja je prva zapovijed od sviju, a kad je Isus odgovorio da je to ljubav prema Bogu i bližnjemu, pismoznanac je među ostalim uskliknuo da je to „više nego sve paljenice i žrtve“ (Mk 12,33).
Važno se sjetiti toga razgovora, jer u tom kontekstu shvaćamo da Isus ne stavlja sve pismoznance u isti koš. On ne upozorava ljude da se čuvaju svih pismoznanaca nego onih „koji rado idu u dugim haljina, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava.“ Naveli smo sve loše karakteristike onih pismoznanaca kojih se prema Isusovim riječima treba čuvati. Ali ključ za razumijevanje čitave poruke nalazi se već u prvoj slici, tj, u pismoznancima koji rado idu u dugim haljinama.
Duga haljina sama po sebi inače nije ništa loše. Dapače, radi se o odjeći koju nose učene osobe vrijedne časti i poštovanja. I sam Isus kao učitelj nosio je dugu haljinu. O tome svjedoči slučaj žene koja je bolovala od krvarenja i ozdravila samo zato što se puna vjere u mnoštvu dotakla njegove odjeće (Mk 5,27-28). Prema tome, problem nije u dugoj haljini nego u tome kako se pismoznanac u njoj i prema njoj ponaša.
Iz Isusovih riječi jasno proizlazi da se radi o pismoznancima koji vole okolo hodati u dugim haljinama, a nisu spremni kada je to potrebno ‘opasati svoje bokove’, ili podijeliti svoju odjeću sa siromasima. Drugim riječima, radi se o pismoznancima koji govore, a ne čine. Duga haljina, koliko god bila časna, nije praktična za fizički posao. Stoga, kad se prelazi s riječi na djela treba je podignuti ili zamijeniti drugom odjećom. Pismoznanci o kojima Isus ovdje govori to ne čine. Lijeni su da bi se presvukli i učinili bilo kakav posao na korist bližnjemu. A u svojoj tobožnjoj učenosti nisu naučili najvažnije: biti ponizan. To je utoliko gore što u svoje sebične svrhe zloupotrebljavaju molitvu i iskorištavaju (Isus kaže još oštrije: proždiru) kuće udovičke, to jest slabe, nezaštićene i, barem u ovom slučaju, lakovjerne osobe.
U vezi sa slučajem žene koja je ubacila dva novčića u crkvenu kutiju mogli bismo se osvrnuti samo na treći element, tj. obraćenje našeg novčanika i našeg odnosa prema materijalnim stvarima, ali nažalost prva dva elementa, tj. obraćenje srce i um, nisu samorazumljivi ni za većinu ljudi. Stoga se čini prikladnim da stupnjeve i elemente našeg obraćenja uzmemo redom. Namjerno ne spominjem diplome, jer bi netko pomislio da najvišu duhovnu razinu dostižemo kada nam se „novčanik obrati“. Dakle, držimo se redoslijeda izvorne izreke! Što znači obraćenje naših srdaca? Bit svakog obraćenja je da svoje srce, cijelo svoje biće, cijeli svoj život predamo Bogu. Obraćenje ne znači nužno, ali u mnogim slučajevima, emocionalno uzbuđenje. Osjećamo Božju dobrotu i vlastitu grešnost, te da se to dvoje jedno s drugim ne može pomiriti.
Prema biblijskoj upotrebi, srce je središte ljudske osobnosti. Naše srce, tj. cijela naša osobnost, mora osjećati da nas je Bog stvorio za ljubav. Osjećamo kako Božja ljubav i dobrota teče prema nama, a ljubav prema Bogu ponovno oživljava u našim srcima.
Idemo li na nedjeljnu misu iz navike, ako molimo površno, ako ne osjećamo tugu u dubini duše za vrijeme svete ispovijedi ili čak ne smatramo važnim obaviti svetu ispovijed, ako ne osjećamo sreća susreta za vrijeme svete pričesti, tada se naša srca još nisu obratila. Zasigurno postoji mnogo pogrešnih osjećaja koje moramo izbaciti iz srca kako bismo napravili mjesta za osjećaj ljubavi.
Što znači obratiti svoj um? Ovdje moramo misliti da su vjera i vjerski život rezultat svjesne odluke, i to ne jedne odluke, nego kontinuiranih odluka. Vjerujem ne zato što sam odrastao u tradicionalno religioznoj obitelji, već zato što sam upoznao tajne i bogatstvo naše vjere i prihvaćam je kao životnu vodilju. Shvaćam svojim razumijevanjem da sam odgovoran za radnje svog zemaljskog života i svoju sudbinu u zagrobnom životu, stoga svjesno živim život koji poštuje Božje zakone. Otkidam se od grijeha i kročim putem vjere. I za kraj: što znači konverzija našeg novčanika?
Novac, materijalna dobra, veliki su izazov za čovjeka. Tako je bilo u biblijska vremena, tako je i danas, a tako će biti i u svako doba. Siromaštvo i neimaština su također veliki problem, ali i obilje materijalnih dobara je također problem i krije opasnosti.
Pretvorba novčanika znači da materijalno blagostanje ne smatram najvažnijim i da moj život ne ovisi o materijalnim dobrima, već se povjeravam Božjoj providnosti. Dobar primjer upravo za to je udovica iz Evanđelja, koja je spremna sve svoje imanje dati Bogu.
Molita:
Bože, ti dobro znaš namjere naših srdaca i osjećaje naših duša. Vi znate da se mi uzdamo u svoje bogatstvo, u svoje zemaljsko blago ili u vas. Vjerujemo da ovo povjerenje u Vas i oslanjanje na Vašu providnost čini svaku donaciju vrijednom. Vjerujemo da nikome nećete ostati dužni i nikome nezahvalni. Vjerujemo da čak i ako ne nagradite odmah, to neće trajati. Daj nam hrabrosti da ti povjerimo svoj život! Nauči nas da budemo velikodušni!
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral .hilp.hr
