S vremena na vrijeme, svijet se ponovno zapita: je li vidjelica iz Fatime davno predvidjela događaje koji se danas odvijaju pred našim očima?
Upravo se to dogodilo prošlog tjedna, kada je portal Sustainability Times objavio vijest koja je uzburkala javnost: “NASA izdaje upozorenje: Otkrivena golema anomalija ispod Zemljine kore koja prijeti cijelom planetu.”
Prema njihovom izvještaju, NASA-ini znanstvenici sve su zabrinutiji zbog misteriozne pojave nazvane Južnoatlantska anomalija – područja iznad Južne Amerike u kojem Zemljino magnetsko polje slabi alarmantnom brzinom.
Ova nevidljiva “rupa” u našem planetarnom štitu omogućuje opasnim svemirskim česticama da dopru gotovo do same površine Zemlje.
Posljedice nisu nimalo bezazlene. Sateliti, svemirske misije, pa čak i telekomunikacijski sustavi – svi su pod povećanim rizikom. Stručnjaci upozoravaju da bismo mogli biti previše ovisni o tehnologiji koju ovakve anomalije mogu lako ugroziti.
Je li riječ o prirodnom ciklusu ili o nečemu većem što nadilazi granice znanosti – možda čak i o nečem što je Lucija iz Fatime nazrijela prije gotovo jednog stoljeća? Pitanje ostaje otvoreno, ali interes javnosti ponovno raste.
Mistična upozorenja
Zanimljivo je da su slične slike već opisane u duhovnim viđenjima crkveno priznatih mističara. Sestra Lucija dos Santos, vidjelica iz Fatime, u svom viđenju iz 1944. godine, opisala je anđela s ognjenim mačem koji prijeti Zemlji.
U tom trenutku čula je riječi: “Vrh koplja kao plamen otpušta se i dotiče os Zemlje.”
Nadalje, Lucía je u svom viđenju opisala zastrašujuće scene: “Planine, gradovi, sela i njihovo stanovništvo… zatrpani. More, rijeke i oblaci izlaze iz svojih granica, preplavljujući i odnoseći u vrtlogu kuće i ljude u brojevima koje je nemoguće izbrojati.”
Znanstvenici ističu kako podrijetlo Južnoatlantske anomalije leži duboko unutar planeta, u procesu poznatom kao geodinamo – kretanju rastaljenog željeza u vanjskoj jezgri Zemlje koje stvara magnetsko polje. Upravo na tu unutarnju nestabilnost upozoravala je i druga poznata mističarka, blažena Marija Esperanza iz Betanije u Venezueli, koja je navijestila: “Jezgra Zemlje nije u ravnoteži.”
Prema njezinim riječima, to bi moglo izazvati velike geofizičke promjene, osobito u Sjevernoj Americi. Lucija je pak prenijela još jednu snažnu poruku koju je čula u svome duhu: “Zemlja će zadrhtati.”
No unatoč uznemirujućim slikama, njezino iskustvo završava riječima nade i utjehe:
“Osjetila sam ubrzano kucanje srca i u duhu čula blagi glas koji mi je govorio: ‘U vremenu, jedna vjera, jedno krštenje, jedna Crkva, sveta, katolička i apostolska. U vječnosti, Nebo!’
Ta riječ ‘Nebo’ ispunila je moju dušu mirom i radošću, tako da sam, gotovo nesvjesno, dugo ponavljala: ‘Nebo, Nebo!’
Najveća nadnaravna snaga prošla je, i bez teškoće sam zapisala ono što sam vidjela, 3. siječnja 1944., klečeći, oslonjena na krevet koji mi je služio kao stol.”
Jesu li ova znanstvena otkrića tek slučajnost – ili se pred našim očima ostvaruju drevna proročanstva koja Crkva već desetljećima tiho prenosi? Vjernici su pozvani ostati budni, ali ne u strahu – nego u vjeri, nadi i molitvi.

