Svjedočanstvo hrabre pakistanske kršćanke koja je sedam godina provela u zatvoru zbog vjere
U zemlji u kojoj su kršćani često izloženi progonima, Shagufta Kausar, majka četvero djece iz Pakistana, pokazala je što znači ostati vjeran Kristu do kraja.
Sedam je godina provela u zatvoru pod lažnim optužbama za bogohuljenje, a njezino svjedočanstvo danas nadahnjuje tisuće ljudi širom svijeta.
Govoreći na predstavljanju izvješća „Vjerska sloboda u svijetu 2025.“ koje organizira Pomoć Crkvi u nevolji, Shagufta je opisala trenutak koji naziva pravim čudom oslobođenja ali i odluku koja ju je mogla stajati života. izvijestila je Aleteia.
Izbor između života i vjere
Tijekom godina zatvora vlasti su joj više puta ponudile slobodu pod jednim uvjetom:
da zaniječe Isusa Krista.
„Imala sam izbor da jednostavno poričem Isusa i budem slobodna“, rekla je Shagufta preko brata koji je prevodio njezine riječi.
„Ali rekla sam: ne. Isus je umro na križu za moje grijehe. Neću ga nikada zanijekati.“
Ta hrabra odluka postala je simbol vjere i ustrajnosti u zemlji gdje je ispovijedanje kršćanstva često pitanje života i smrti.
Lažne optužbe i godine tame
Godine 2013. Shagufta i njezin suprug Shafqat Emanuel, koji je paraliziran, optuženi su da su poslali bogohulnu poruku predsjedniku Pakistanske odvjetničke komore.
Nikada nisu upoznali tu osobu, niti posjedovali mobitel. Unatoč tome, osuđeni su na smrtnu kaznu i smješteni u samice u različitim zatvorima.
„To je bio čisti progon zbog naše vjere“, rekla je Shagufta. „Rulja je vikala ispred zatvora: ‘Smrt za Shaguftu i Shafqata!’“
Unatoč mukama, molila je i vjerovala da Bog ima plan iako ga tada nije mogla vidjeti.
Molitva, viđenje i čudesno ozdravljenje
U teškim zatvorskim danima Shagufta je izgubila snagu i govor, ali nikada vjeru.
„Zamolila sam Gospodina da mi da još jednu priliku za život, samo da opet vidim svoju djecu“, posvjedočila je.
Tada je doživjela viđenje križa i osjetila prisutnost Gospodina koji ju je izliječio.
„Pala sam na koljena i slavila Gospodina. Znala sam da mi je dao život ponovno.“
„Potres“ koji je otvorio vrata slobode
Oko sedam godina nakon presude, dok je čitala Djela apostolska odlomak o Pavlu i Sili u zatvoru – dogodilo se nešto neobično.
„U tom trenutku osjetila sam pravi potres. Zatvor se tresao, stražari su vikali…“ prisjeća se.
Kasnije je saznala da je „potres“ zapravo simbolizirao duhovni poticaj iz svijeta:
više od 16.000 ljudi u Nizozemskoj potpisalo je peticiju za njezino oslobođenje u samo jednom danu, a Europski parlament usvojio je rezoluciju koja je izvršila pritisak na Pakistan.
„Za mene je to bilo čudo – Gospodin je pokrenuo srca ljudi koje nikad nisam upoznala.“
Novi život i nova misija
Nakon sedam godina tamnice, Shagufta i njezin suprug napokon su oslobođeni i ponovno ujedinjeni sa svojom djecom. Danas žive izvan Pakistana i pomažu drugim progonjenim kršćanima.
„Mnogi moji sunarodnjaci još uvijek pate“, rekla je. „Ali ja znam da je Isus vjeran. On nikada ne napušta one koji mu ostanu vjerni.“
Njeno svjedočanstvo ostaje snažan podsjetnik da vjera u Krista ima cijenu, ali i da nijedna patnja nije uzalud kada se nosi s ljubavlju prema Bogu.