Prof. dr. sc., don Josip Mužić rođen je u Splitu u kojem završava osnovnu školu. Srednju školu polazi u Splitu i Rimu. Filozofiju studira na sveučilištu La Sapienza, a teologiju na Papinskom sveučilištu Lateranum.
Na Papinskom sveučilištu Antonianum postiže doktorat iz filozofije. Za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 14. lipnja 1992. u Rimu od pape Ivana Pavla II. Studij nastavlja na španjolskom Navarskom sveučilištu gdje 1993. postiže doktorat iz teologije.
Od 1995. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu predaje niz kolegija iz filozofije i morala. Od 2000. kao vanjski suradnik predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru a od 2005. na Filozofskom fakultetu u Splitu. Od 2003. pročelnik je katedre za filozofiju KBF-a Sveučilišta u Splitu.
Pastoralno djeluje kao upravitelj crkve sv. Filipa Nerija u Splitu. Voditelj je i urednik radio emisije Sjaj istine na Radio Mariji. Također, voditelj je Obiteljskih susreta za bračne parove i djecu te raznih duhovnih vježbi i hodočašća. Jedan je od utemeljitelja španjolske udruge Amigos de Croacia, član Matice hrvatske, Hrvatskog filozofskog društva te Hrvatskog bioetičkog društva.
Izdane knjige i priznanja
Izdane knjige: Filozofska metodologija (2007.) Ugađanje duše : priručnik za ispitivanje savjesti (2011.) Rat protiv čovjeka : ideologije i prakse raščovječenja (2015.) Ilija gromovnik : prorok posljednjih vremena (2017.) Božićno čudo na Okitu (2018.) Gospa i Hrvati (2020.) Cjepljenje: da ili ne. Moralno rasuđivanje u vrijeme korone (2021.) Gospin vitez Ivan Pavao II. Hrvatima brat (2021.) Zlatna Kraljica : ukazanja Majke Božje u Roženici (2023.) Beskompromisna politika katolika-Principi o kojima se ne pregovara (2025.) Prof., don Mužić je objavio i više članaka, studija i prijevoda u raznim domaćim i međunarodnim revijama. Sa svojim izlaganjima sudjelovao je na raznim simpozijima.
Nagrade i priznanja 1995.: dobitnik je međunarodnog priznanja Twentieth Century Achievement Award 1996.: uvršten je u izdanje američkog biografskog instituta (ABI) Five Hundred Leaders of Influence
Poštovani profesore, don Mužiću, povod ovom razgovoru je Vaša knjiga koju sam sa zadovoljstvom pročitala. Baš zbog nje koja već svojim naslovom hrabro ali i intrigrantno progovara o onome što svi mi u vjeri znamo no o tome se ne govori.
Arna Šebalj:
Moje prvo pitanje za Vas sadržano je već je u tekstu Uvoda koji ste napisali: zašto je društveni nauk crkve – kao oruđe za kršćansko oblikovanje suvremenog društva ostaje zanemaren, a mi katolici smo sve više marginalizirani?
Razlog je u tome što veliki otpad od kršćanstva na Zapadu i dalje traje a Crkva još nije nadvladala svoju unutarnju krizu. No pokazatelji preporoda su vidljivi u rastu broja odraslih obraćenika, približavanju mladih vjeri te nastanku raznih inicijativa i zajednica koji obnavljaju Crkvu.
Ovo je vrijeme kada treba raditi na vlastitom obraćenju i ulagati u „malo stado“ da bi bilo Kristovo svjetlo u današnjem mračnom dobu bezboštva. Katolici su danas pozvani da prepoznaju vladanje „grešnih struktura“ i da više nego ikad svoju nadu polože u Krista velikodušno dajući svoj doprinos kršćanskom oblikovanju društva odozdo.
Arna Šebalj:
Knjiga je zaista za sve članove našeg društva, osobito za one koji se bave politikom ali i one kojima se politika bavi, kako je napisao i u tekstu autor Predgovora knjizi. Kako vidite mogućnost a i koje korake bi vjernici u politici mogli poduzeti kako bi se to osjetilo u društvu, kako kaže autor Predgovora, kako „bi zaživjelo opće dobro“?
Prof., don Josip Mužić:
U današnjem vremenu smo navikli razmišljati materijalistički pa sve mjerimo kriterijem količine a zaboravljamo na kakvoću. Jedan pojedinac, ako je uistinu Božji, čini bitnu razliku jer Bog preko njega mijenja svijet kao što to vidimo već u Starom zavjetu na primjeru Abrahama ili Mojsija.
Zato je prva zadaća raditi na osobnoj svetosti, a druga ništa manje važna na kršćanskoj izgradnji obitelji i mikrozajednice da budemo prepoznatljivi poganima po međusobnoj ljubavi. Iz toga će dolaziti silnice koje će sve više mijenjati i kristijanizirati politiku te na koncu ponuditi autentičnu alternativu.
Arna Šebalj:
Naš papa Ivan Pavao II ostao je upamćen po mnogim djelima, osobito za nas katolike u Hrvatskoj. No više nego li ikada u ovom vremenu u kojem živimo dolazi do izražaja njegova
Enciklika Evanđelje života (1995.) u kojem svjetonazor – kroz ponašanje protivno životu stavlja pod zajednički naziv kao fenomen – kulture smrti. Kako Vi na sve to gledate obzirom da se zaista stanje drastično pogoršava?
Prof., don Josip Mužić:
Zlo je misterij jer je duboki ponor koji ima razne krugove poput Danteova pakla no ono ima svoje granice jer su njegovi nositelji, bilo ljudi bilo pali anđeli, ipak samo stvorenja. Mislim da smo došli do dna ili smo vrlo blizu toga ali znamo da nakon najvećeg mraka dolazi svitanje. To je već vidljivo u mnogim zapadnim zemljama gdje Bog djeluje na čudesan način razvijajući kulturu života.
Arna Šebalj:
Grijeh nikako ne lišava čovjeka odgovornosti. Kako tumačite u tome strukturu grijeha kao izraz za učinak osobnih grijeha?
Prof., don Josip Mužić:
Ne možemo pravdati svoje osobne grijehe postojanjem grešnih struktura ili diktaturom relativizma. Vidjeli smo u komunizmu da je moguće, unatoč represije i diskriminacije, ostati u vjeri, pružati otpor i nuditi alternativu. Uz to, kako Bog sve okreće na dobro, protivštine koje podnosimo možemo prikazivati kao zadovoljštinu za svoje grijehe i za obraćenje naših progonitelja.
Arna Šebalj:
U zadnje dvije godine moj interes seže i u teme oko starih kadrova bivše države, posebno oko pripadnika UDBA-e i KOS-a, koji su, kako i Vi kažete, zbog svojih informacija ali i umreženosti osobito profitirali. Molim Vas recite nešto oko svega toga tim više jer i danas mediji stoje uz njih a svako propitkivanje kvalificiraju revanšizmom i novim totalitarizmom.
Nije li ovo ipak velika podvala ponajprije za neupućene? Ali zašto uglavnom šute upućeni u sve to?
Prof., don Josip Mužić:
Stari komunistički kadrovi, posebno oni koji su činili zločine svake vrsti, su nositelji zloćudne bolesti koja razara sadašnjost i priječi izgradnju zdrave budućnosti naroda. Zato je važna provedba lustracije koja će takvima onemogućiti da obnašaju javne dužnosti, popraviti nepravdu koliko je moguće te zaliječiti rane i traume kako pojedinačne tako i kolektivne.
No prije svega lustracija je potrebna zbog samih zločinaca da im pomogne doći do spoznaje svoga grijeha, pokajanja i vječnoga spasenja. Upućeni šute iz oportunizma, a nekad i straha. Crkva bi trebala dati primjer zatraživši oproštenje zbog svećenika koji su bili suradnici komunističkih tajnih službi.
Arna Šebalj:
U svom životu i radu držim se one poznate Aristotelove, čemu su me još roditelji učili, a Vi pišete kako se na to pozivao i sam papa Ivan Pavao II: „Ne postoji sloboda bez istine.“
I to je zaista točno. Samo život i rad na takav način daje nam slobodu. Kao što kažete: „… u svijetu bez istine sloboda gubi svoju vrijednost, te se čovjek izlaže nasilju strasti i otvorenim
i skrivenim uvjetovanostima“. Možete li to na nekoliko primjera iz naših života i pokazati?
Prof., don. Josip Mužić:
Možda je najbolji primjer rodna ideologija koja legitimira svaku spolnu orijentaciju pozivajući se na slobodu i ljubav a zaboravljajući na istinu da postoje samo dva spola i dva odgovarajuća roda.
Bog nas nije stvorio slučajno nego je svaki detalj brižno isplanirao. Otkrivanje istine o čovjeku koja je upisana već u našoj naravi omogućava nam da se u potpunosti ostvarimo kao osobe te nas dovodi do Boga. Drugi primjer je proglašavanje domoljublja ustaštvom što omogućava negativnu selekciju po kojoj oni koji ne vole i mrze Hrvatsku drže i dalje vodeće položaje u društvu.
Arna Šebalj:
Papa Benedikt XVI, nakon pape Ivana Pavla II, ne samo da je shvatio što se događa već je vrlo brzo otvoreno stanje društva nazvao „diktaturom relativizma“. I zaista smo u sve većem stanju „diktature relativizma“. Kako Vi na to gledate? Ima li rješenja?
Prof., don Josip Mužić:
Ova dijagnoza nam pomaže razbiti iluzije o demokraciji i otkriva nam da u stvari živimo u diktaturi koja je najgori mogući oblik vladavine. Koliko god to bilo bolno priznati ujedno je i spasonosno jer kako kaže evanđelje „istina će vas osloboditi.“ Tu se već krije pola rješenja a druga polovica je da poput prvih kršćana krenemo od početka i gradimo novo društvo na razvalinama sadašnjega.
Arna Šebalj:
U knjizi ima nekoliko poglavlja koja su me osobito zaintrigirala jer su nam i svakodnevni „problem“. U poglavlje „Osporavana laičnost“ kažete veliku istinu kako se: „….u ime laičnosti“ zaista želi „isključiti kršćane iz političkog, ali i društvenog života“. Prema Mt 22,21 „Podajte dakle caru carevu, a Bogu Božje“
odnosno nikako da se u nekim krugovima prihvati činjenica kako se Crkva zalaže za razgraničenje državne i crkvene vlasti. Zato često slušamo iz tzv. lijevih krugova (ali ne i samo njih) kako smo sekularna država te kako Crkva nema baš nikakva prava a mi vjernici trebamo svoje obrede ali i molitve (sve češće slušamo i vjeronauk) vratiti isključivo „u zidine Crkve“. Osobno se ne slažem s ovim i to javno zastupam. Recite nam kako se Vi unutar Crkve nosite sa svime?
Prof., don Josip Mužić:
Na Zapadu sam proveo 16 godina života i oslobodio sam se tlapnji i obmana o demokraciji tako da se više ne zamaram šupljim idejama prosvjetiteljstva koje su odavno doživjele debakl.
Tkz. demokrati se jednako neprijateljski odnose prema vjeri kao i nekad komunisti samo su im metode rafiniranije ali poanta je ista: svesrdno rade na tome da iskorijene kršćanstvo. Pozvani smo da računamo na Boga, razotkrijemo laži i izborimo se za svoje slobode. Dobri primjeri su za to Hod za život i molitva na trgovima gdje katolici pokazuju da i njima pripada javni prostor.
Arna Šebalj:
Sviđa mi se Vaš stav oko kolektivne zablude te posljedica istog. Tvrdite da „većina može biti u krivu i tada imamo kolektivnu zabludu na koju se ne smije pristati; štoviše, protiv nje se treba boriti.“ I tu se osvrćete na „principe o kojima se ne pregovara – život, obitelj, sloboda odgoja djece.“
Danas živimo u vremenu kad ovo više nije izuzetak već postaje pravilo. Kako sve ovo dovesti u red, da tako kažem? Kako to učiniti?
Prof., don Josip Mužić:
Istina je progonjena, potiskivana, krivotvorena ali je neslomljiva, neprolazna i nezamjenjiva. Nema veze što je u manjini jer to je očitija njezina ljepota. Stoga treba biti zahvalan Bogu što nam je dao da živimo u ovim vremenima, prikrivenoga progona, jer imamo posebne milosti i kao Kristovi sljedbenici možemo biti svjetlo svijeta koje raskida okove laži i omogućava ispunjen i sretan život.
Arna Šebalj:
Poniženja katolika u društvu su svakodnevna. To ne treba prikrivati. Već smo toliko se navikli na sva moguća vrijeđanja da ih prihvaćamo kao stalno stanje stvari. Već treću godinu vidimo što doživljavaju molitelji na Jelačić placu u Zagrebu. Prisutna sam tome osobno i napadi ne jenjavaju. Kako gledate na sve ovo? Hoće li zaista – kako kažete – „odstranjivanjem iz politike svih temeljnih životnih pitanja, čime politika postaje tehnika.“ Hoće li zaista biti tako?
Prof., don Josip Mužić:
Tihi otpor diktaturi sve više raste što se najbolje vidi u činjenici da većina naroda ne izlazi na izbore jer nema povjerenje u pravednost izbornoga postupka i ne vidi pravu mogućnost izbora između ponuđenih stranaka. Molitva na trgovima izaziva reakcije oca laži, mijenja mentalitet i, što je najvažnije, časteći javno Boga doprinosi stvarnim društveno-političkim promjenama. Zato nema mjesta za pesimizam, Krist je pobjednik i ako se držimo njega nitko nam ništa ne može.
Arna Šebalj:
Bili smo zajedno na nekim znanstvenim skupovima ali i predstavljanju knjiga gdje smo govorili o dvjema izuzetno bitnim temama za Hrvatsku. Vi u Vašoj knjizi kažete: „Sustavno djelovanje kulture smrti, posebno preko ubijanja nerođenih, ali i preko razaranja obitelji i vjere….
“ Svjesni smo kako je za Hrvatsku, koja ima sve manje stanovništva, ovo i pitanje opstanka, kako kažete, „….kao zoran primjer kako zanemarivanje i potiranje principa o
kojima se ne pregovara vodi u propast naroda i države.“ Na ovo iseljavanje stanovništva
od 2015. do danas je utvrđeno. Riječ je o 339128 osoba. No više nije tako. Veliki broj se
ljudi vraća u Hrvatsku što je pozitivno u svakom slučaju. No kultura smrti, ubojstva nerođenih je i dalje ključni problem. Kako vidite izlaz iz toga?
Prof., don Josip Mužić:
Rješenje je zakonska zabrana i kažnjavanje ubijanja nerođenih. To je naš najveći grijeh u kojem krv nevinih traži pravdu pred Bogom i ako ga uklonimo odvratit ćemo od nas Božju kaznu i dobiti izobilje blagoslova za sebe i svoje potomstvo. Bez toga nema napretka, mira, ni budućnosti.
Arna Šebalj:
I ona tema o kojoj također govorimo već više godina je zamjena stanovništva, ne samo u Hrvatskoj. Opasnost ne samo za Hrvatsku. Ali krenulo je osvješćenje kako u Europi tako još vidljivije novom administracijom u SAD. Vjerujete li kako će se to ipak sve dovesti u red te kako ćemo se „spasiti“ tog pritiska? Imamo li rješenje?
Prof., don Josip Mužić:
Ništa se neće samo po sebi dovesti u red već je potrebno boriti se istinom, molitvom i pokorom da se zaustavi iseljavanje, uvoz stranih radnika i omogući povratak naših iseljenika i njihovih potomaka.
Ako nas je Bog stvorio kao Hrvate to znači da nam je dao ovu zemlju za domovinu i u njoj imamo sve potrebne milosti da uspijemo kao ljudi i kao vjernici. Ako napustimo Hrvatsku sebi utvaramo da znamo bolje od Boga koja je zemlja za nas bolje mjesto za život i, htijući i nehtijući, postajemo dezerteri.
Arna Šebalj:
Na kraju ovih pitanja citiram Vas iz knjige: „….sve okrutnija sekularizacija nasrće na sve ono što i izdaleka sliči na kriterij koji nije samotno samoodređenje.“(577, G. Crepaldi-S. Fontana)
Sviđa mi se Vaša konstatacija kako „….stjerani smo do zida, ali to je prednost zato što se može vidjeti na koga se može računati i zato što više nije moguć uzmak što omogućuje da svaki preostali Kristov vojnik da najbolje od sebe.“
Ovo je toliko točno u svakodnevnom životu da zaista nema cijenu. Vjerujete kako moramo voditi rat za duše kako bi se Gospodin po nama proslavio?
Prof., don Josip Mužić:
Starac Šimun kaže za novorođenoga Krista da je on određen da se razotkriju namisli srdaca. To se događa i danas jer se srca dijele upravo oko Krista i tu se razlučuje tko je na strani dobra a tko na strani zla.
U našem vremenu koje intenzivno priprema jednu svjetsku vladu na čelu koje će zasjesti Antikrist, Sotona se toliko osilio da sve otvorenije nastupa. No to je i znak da je dan Drugog Kristova dolaska kada će zlo biti konačno iskorijenjeno i uništeno vrlo blizu. Onome koji vjeruje, kako kaže evanđelje, Bog sve okreće na dobro. Zato radujmo se i kličimo kao i prvi kršćani: Dođi Gospodine Isuse!
Hvala Vam poštovani profesore, don Josipe na Vašem vremenu. Kao i uvijek, veselim se nekom novom susretu s Vama.
