Bog svakome od nas osobno govori: nitko ne može vjerovati, moliti ni obratiti se umjesto tebe
Bog nas opominje na različite načine kroz ljude, događaje, snove i tihe poticaje u srcu.
Ponekad nas probudi riječ, ponekad gubitak, a ponekad jednostavna priča koja otkrije istinu o nama.
Ova mudra priča možda će i vama otvoriti oči.
Neki je čovjek imao običaj svake nedjelje reći svojoj ženi:
– Ti idi u crkvu pa moli i za sebe i za mene.
A prijateljima bi znao dodati:
– Ja ne trebam ići u crkvu. Moja žena ide i moli za nas oboje.
Jedne je noći taj čovjek usnuo san. Sa svojom ženom stajao je pred rajskim vratima, očekujući da se otvore.
Vrata su se polako počela otvarati, a tada je čuo glas koji je rekao njegovoj ženi:
– Ti možeš ući za vas oboje!
Žena je ušla, a vrata su se zatvorila. Potresen i preplašen, čovjek se probudio.
Kad je svanulo jutro i došlo vrijeme polaska u crkvu, njegova se žena iznenadila kad joj je muž rekao:
– Danas idem i ja s tobom u crkvu.
Jer vjera je osobna.
Nitko ne može moliti umjesto nas, niti vjerovati umjesto nas.
Bog poziva svakoga da Mu priđe sam, srcem, iskreno.
„Ja te trebam, o Gospodine, ja sam onaj koji ti se moli.“
(crnačka duhovna pjesma, prema Brunu Ferreru)
