Blagdan Krštenja Gospodinova zaključuje božićno vrijeme i uvodi nas u razdoblje kroz godinu. On nije samo spomen na jedan Isusov čin, nego snažan duhovni početak poziv da shvatimo tko smo i komu pripadamo. Isusovo krštenje na Jordanu objavljuje Božju blizinu čovjeku i otvara put spasenja kojim smo i mi pozvani hoditi kao djeca Božja.
Otvoreno nebo Bog silazi čovjeku
U starim shvaćanjima nebo je bilo nedostižno, zatvoreno i rezervirano samo za Boga. No u trenutku Isusova krštenja nebo se otvara. Time Bog pokazuje da više ne ostaje dalek, nego ulazi u ljudsku povijest kako bi pobijedio grijeh i obnovio čovjeka.
Otvoreno nebo označava početak novog odnosa između Boga i svijeta. Ono više nije simbol udaljenosti, nego blizine. U Isusu Kristu nebo se spušta k zemlji, a zemlja se uzdiže prema nebu. Taj proces još traje i dovršit će se u punini tek Kristovim ponovnim dolaskom.
Silazak Duha Svetoga novo stvaranje
Evanđelje opisuje kako Duh Sveti silazi na Isusa u liku goluba. Taj prizor podsjeća na početak stvaranja, kada je Duh lebdio nad vodama. Kao što je tada započeo svijet, tako sada započinje novo stvaranje.
Krštenjem Isusa započinje novo nebo i nova zemlja. Duh Sveti ne silazi samo kao znak, nego kao snaga koja obnavlja, posvećuje i daje život. Ondje gdje je Duh, ondje započinje nešto novo oslobođeno grijeha i otvoreno Božjoj volji.
Glas Oca objava identiteta
S neba se čuje glas: „Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina.“
Ove riječi jasno objavljuju tko je Isus Sin Božji i novi Adam. On dolazi ispraviti ono što je grijeh razorio i vratiti čovjeku dostojanstvo izgubljeno na početku povijesti.
No taj glas nije upućen samo Isusu. On odjekuje i nad svakim od nas u trenutku našega krštenja. I tada Bog govori: ti si moje dijete, ljubljeno i prihvaćeno.
Naše krštenje borba i nada
Krštenje je temeljni spasenjski čin. Njime ulazimo u Crkvu i započinjemo novi život u Bogu. No krštenje nije samo događaj iz prošlosti ono traži da se iz njega stalno iznova rađamo.
Čovjek u sebi nosi dva svijeta: zemaljski, obilježen slabošću i grijehom, i nebeski, koji ga po krštenju uzdiže prema Bogu. Cijeli život postaje borba između ta dva svijeta borba dobra i zla, tame i svjetla.
No krštenje nam daje nadu: nismo prepušteni sami sebi. Duh Sveti nas jača, vodi i podsjeća da je naš konačni cilj nebo koje nam je u Kristu već otvoreno.
