Kada razmišljamo o Isusu, često nam na pamet dolaze Njegova čudesa, ozdravljenja i uskrsnuće. Rjeđe se, međutim, zaustavljamo nad činjenicom da je Isus, kao pravi čovjek, dijelio našu svakodnevicu uključujući glad, žeđ i umor.
Njegovo utjelovljenje značilo je da je u potpunosti ušao u ljudske uvjete života, a ono što je stavljao na svoj stol govori o dubokoj povezanosti s običnim ljudima svoga vremena.
U Judeji prvog stoljeća prehrana je bila jednostavna i usmjerena na preživljavanje. Temelj svakog obroka bio je kruh, najčešće gusti i ravan, napravljen od ječma. Ječam je bio žitarica siromašnih, dok je pšenica bila skuplja i dostupna imućnijima. Kada Isus govori o sebi kao o „Kruhu života“, koristi sliku hrane koja je bila neophodna za goli opstanak, svima poznata i razumljiva.
Meso je bilo rijedak luksuz, prisutan uglavnom za vrijeme velikih blagdana i obiteljskih slavlja. Mnogo češće na stolu su se nalazile mahunarke poput leće i graha, te voće smokve, grožđe i nara. Maslinovo ulje bilo je neizostavan dio svakodnevne prehrane, korišteno za kuhanje, umakanje kruha i kao izvor snage za naporan rad.
Kao stanovnik Galileje, Isus je često jeo ribu, svježu ili usoljenu, koja je bila glavni izvor proteina u tom području. No važnije od samog jelovnika bilo je ono što se događalo oko stola.
Dijeljenje obroka značilo je prihvaćanje, a Isus je upravo tu rušio granice blagovao je s poreznicima i grešnicima, pretvarajući običan obrok u znak Božje blizine i milosrđa.
Poznavanje Isusove svakodnevice podsjeća nas da On razumije naše ljudske potrebe. Onaj koji je nahranio mnoštvo, i sam je živio oslonjen na Očevu providnost, pretvarajući svakodnevno blagovanje u trajni znak Božje ljubavi koja hrani i tijelo i dušu.
