Poruke koje upozoravaju na pakao često izazivaju nelagodu, rasprave, pa čak i odbacivanje. Mnogi ih doživljavaju kao pretjerivanje ili pokušaj zastrašivanja. Ipak, kršćanska vjera ne poznaje evanđelje bez istine. Ako postoji raj, postoji i mogućnost vječnog gubitka.
Crkva stoljećima jasno uči: pakao nije izmišljotina, nego ozbiljna stvarnost koja proizlazi iz slobodnog izbora čovjeka.
Pakao stvarnost o kojoj se danas šuti
Isus je o paklu govorio više nego itko drugi u Svetom pismu. Ne zato da bi plašio ljude, nego da bi ih upozorio. Pakao nije Božja osveta niti Njegova želja, nego posljedica trajnog i svjesnog odbacivanja Božje ljubavi.
Bog nikoga ne šalje u pakao. Čovjek sam bira život bez Boga, a Crkva ima dužnost to jasno reći, čak i kada je poruka neugodna za slušanje.
Obraćenje nije strah, nego povratak Ocu
Poziv na pokajanje nije poruka osude, nego otvorena vrata nade. Krist nikada nije odbio grešnika koji Mu je pristupio iskreno i ponizno. Obraćenje znači priznati istinu o sebi i dopustiti Bogu da mijenja srce.
Svaki dan koji nam je darovan nova je prilika za povratak. Nitko ne zna koliko mu je vremena preostalo, ali svatko zna kome se može obratiti Kristu koji oprašta i obnavlja.
Zašto poruke o paklu izazivaju otpor
Današnji svijet želi utjehu bez odgovornosti i milosrđe bez istine. No prava ljubav ne skriva posljedice. Kao što roditelj upozorava dijete na opasnost, tako i Crkva upozorava na vječni gubitak.
Šutnja o paklu ne spašava duše. Istina, izgovorena s ljubavlju, spašava.
Danas je dan spasenja
Kršćanska poruka nije: „Boj se“, nego: „Vrati se dok možeš.“
Bog želi da se svi ljudi spase, ali poštuje ljudsku slobodu. Sutra nije obećano, ali milost je danas dostupna.
Zato poziv na obraćenje nije fanatizam, nego čin ljubavi prema duši i odgovornost prema istini.
Isus nikoga ne šalje u pakao. Bog je ljubav i nikada ne želi propast čovjeka. No dao nam je slobodnu volju – dar koji uključuje i odgovornost.
Čovjek sam, dok je još na zemlji, bira kako će živjeti i kome će pripadati. Pakao nije Božja kazna, nego posljedica ustrajnog odbijanja Boga i Njegove ljubavi.
Isusu je žao zbog svake duše koja se izgubi. On je za svakoga umro na križu i želi da se svi spase, ali nikoga ne prisiljava. Zato Crkva upozorava dok još ima vremena: obrati se, pokaj se i promijeni život.
Dok smo još na ovoj zemlji, vrata milosrđa su otvorena. Još možemo izabrati život, svjetlo i radost. Bog nas poziva u nebeski grad, mjesto gdje nema boli, suza ni muke, nego vječna radost i mir u Njegovoj prisutnosti.
Izbor je pred nama. Bog zove ali čovjek odlučuje.
