U vremenu u kojem živimo, sve se ubrzano mijenja. Tehnologija napreduje, svijet se modernizira, ali čovjekovo srce često ostaje prazno i nemirno.
Ljudi su se promijenili, vrijednosti su se pomaknule, a vjera se sve češće svodi na vanjske oblike bez dubine. Upravo zato Isusovo pitanje danas snažno odjekuje: „Zar ne prepoznajete znakove ovoga vremena?“ To nije samo upozorenje, nego poziv na buđenje iz duhovne uspavanosti.
Čovjek lako postaje rob grijeha, navika i površne religioznosti, umjesto da živi istinsku vjeru iz srca. I dok svijet ide naprijed u tehnologiji, mnogi duhovno nazaduju. Upravo zato sve više ljudi osjeća da se nešto događa, da ovo vrijeme nosi posebnu težinu i poziv na promjenu.
Zašto cijeli svijet treba preobrazbu?
Biblija jasno svjedoči da je Bog stvorio svijet dobrim. U početku je sve bilo u savršenom skladu, bez boli, bez patnje i bez smrti. No grijeh prvih ljudi unio je nered i razdor u cijelo stvorenje. Od tog trenutka, svijet više nije isti.
Izvorna dobrota stvorenja ranjena je grijehom. Sve što postoji postalo je podložno prolaznosti, propadanju i borbi. Zbog toga cijeli svijet treba otkupljenje. Ne samo čovjek, nego i cijela zemlja čezne za obnovom.
Isusova smrt i uskrsnuće donose nadu i početak te preobrazbe. Križ nije kraj, nego početak novog života. U njemu se krije snaga koja može obnoviti sve i srce čovjeka i cijelo stvorenje.
Što će se dogoditi na posljednji dan?
Biblija nas uči da će ovaj svijet proći, ali ne kao potpuni nestanak, nego kao prijelaz u novu stvarnost. Vjerujemo da će Krist ponovno doći suditi živima i mrtvima, kako ispovijedamo u vjerovanju.
Sveti Pavao govori da će se sve dogoditi „u tren oka“, kada će mrtvi uskrsnuti, a živi biti preobraženi. To će biti trenutak koji nitko ne može predvidjeti, jer Isus jasno kaže da dan i čas zna samo Otac.
Naša tijela tada će se promijeniti. Bolest, slabost i smrt više neće imati vlast nad čovjekom. Bit ćemo neprolazni, oslobođeni svega što nas sada opterećuje. Poput uskrslog Isusa, i mi ćemo imati proslavljeno tijelo.
To je nada koja nadilazi sve strahove ovoga svijeta život koji ne prestaje, nego ulazi u puninu.
Sveto pismo i crkveni oci govore o pročišćenju svijeta. Nije potpuno jasno kako će se to dogoditi, ali mnogi teolozi govore o ognju koji pročišćava. Taj oganj neće uništiti, nego očistiti sve što je ranjeno grijehom.
Sveti Augustin opisuje kako je svijet nekada bio očišćen vodom, a na kraju će biti očišćen ognjem. To znači da će sve što je nečisto biti uklonjeno, a ono što je dobro ostati i biti preobraženo.
Nešto slično će se dogoditi i sa svijetom. Srednjovjekovni teolozi, na temelju dokaza pronađenih u Svetom pismu, mislili su da će se ovaj proces izvesti pomoću pročišćavajuće vatre. Njihova riječ je “požar”.
Ovo je učenje razvijeno od otaca Crkve, kao što je sveti Augustin, koji kaže: “kao što je potop proizašao iz izlijevanja voda svijeta, tako će moda ovoga svijeta nestati kroz gorenje svjetovnih plamenova” ( Grad Božji , XX, 16).
Ovo čišćenje će ukloniti ljagu grijeha, na primjer, pročistit će zračne pare zagađene dimom idolopoklonstva, tako da uskrsli sveci mogu imati odgovarajuće prebivalište.
Drugi rezultat ovog čišćenja na kraju vremena je, prema Tomi Akvinskom, “sve što je lažno bit će sakupljeno na mjestu prokletih” ( Summa Theologiae q. 74, a. 6).
To pročišćenje priprema novu stvarnost svijet bez grijeha, bez boli i bez tame. Sve što je lažno i zlo bit će odvojeno, a dobro će ostati u zajedništvu s Bogom.
Nova nebesa i nova zemlja nada vjernika
Stvoreni elementi svijeta, stvari na planetu, postat će nova kreacija. Ovo je konačan trenutak, u kojem Bog namjerava “ujediniti sve u Kristu, ono što je na nebu i ono što je na zemlji” ( Efežanima 1:10).
Kristova nada je već na djelu u ovom životu, ali bit će dovršena kada se ispuni cilj rekreacije. Apokalipsa kaže:
“Tada sam vidio novo nebo i novu zemlju; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više ne bijaše. I vidjeh sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga, pripravljen kao nevjesta nakićena za svoga muža; i čuh jak glas s prijestolja kako govori: “Evo prebivališta Božjeg s ljudima.
On će prebivati s njima, i oni će biti njegov narod, i sam Bog će biti s njima; On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i smrti više neće biti, niti će biti žalosti, ni plača, ni boli, jer sve prođe” ( Otk 21, 1-4 ).
Sve do ovog konačnog čišćenja na kraju vremena, stvaranje je podložno djelu spasenja. Moć čišćenja i preoblikovanja u konačnici dolazi s križa, pashalnog misterija, gdje Krist poništava Adamov grijeh. Adamov grijeh možda je oštetio sve Božje dobro i sveto stvorenje, ali Kristov križ sve čini novim.
Na kraju svega, Bog ne ostavlja svijet u propasti, nego stvara nešto novo. Knjiga Otkrivenja donosi snažnu sliku: novo nebo i nova zemlja, gdje više nema suza, boli ni smrti.
Bog će prebivati među ljudima. To je konačno ispunjenje svih obećanja zajedništvo koje nikada ne prestaje. Sve što je ranjeno bit će iscijeljeno, sve što je izgubljeno bit će vraćeno.
Kristova pobjeda nad grijehom i smrću već je započela, ali će se u punini ostvariti na kraju vremena. To je nada koja daje smisao svakom danu i svakom trpljenju.
