Ne prolazi svako razdoblje života u ozračju mira, sabranosti i duhovne topline. Možemo iskreno vjerovati u Boga, a ipak se osjećati rastreseno, iscrpljeno ili suho u molitvi. Brige, tempo života i osobni križevi često opterete srce više nego što želimo priznati.
Ako ti je molitva teška, to ne znači da si slab u vjeri. To znači da si čovjek. Bog ne traži savršenu molitvu, nego stvarnu onu koja dolazi iz života kakav jest.
Molitva nije osjećaj, nego odnos
Molitva nije rezervirana samo za trenutke kada se osjećamo nadahnuto i „duhovno“. Upravo su jednostavne, tihe i umorne molitve često najiskrenije. Bog ne mjeri molitvu po ljepoti riječi, nego po otvorenosti srca.
Vjera se ne gradi samo na osjećajima. Kada osjećaji nestanu, ostaje odluka – ostati uz Boga i tada. To je molitva koja sazrijeva.
Započni ondje gdje jesi
Ne moraš se „sabrati“ prije nego što se obratiš Bogu. Ne moraš imati prave riječi ni posebno raspoloženje. Ako možeš reći samo:
„Iscrpljen sam“ ili „Ne znam kako moliti“ to je već molitva.
Bog te susreće u tvojoj stvarnosti, ne u tvojoj izvedbi. On dolazi točno ondje gdje jesi.
Neka molitva bude kratka i jednostavna
Kada je život preplavljujuć, duge molitve mogu djelovati nemoguće – i to je u redu. Kratka rečenica ponavljana tijekom dana dovoljna je da srce ostane okrenuto Bogu:
-
„Gospodine, budi sa mnom.“
-
„Isuse, uzdam se u tebe.“
-
„Pomozi mi.“
Takve molitve mogu se izgovarati dok voziš, radiš, čekaš u redu. One ne opterećuju, nego tiho drže srce povezano s Bogom.
Dopusti da i tišina bude molitva
Molitva ne mora uvijek imati riječi. Ponekad je najdublja molitva tiho sjedenje u Božjoj prisutnosti, čak i kada misli lutaju.
Tišina nije prazna ona je čin povjerenja. Čak i minuta mirnog sjedenja, svjesna Božje blizine, ima veliku vrijednost. Bog djeluje i onda kada ti ne osjećaš da se išta događa.
Posudi riječi Crkve i moli tijelom
U danima kada vlastite riječi nestanu, osloni se na riječi Crkve: Sveto pismo, Psalme, Očenaš. Ne moraš izmišljati molitvu smiješ je primiti.
Molitva nije samo u mislima. Zapali svijeću, polako se prekriži, hodaj u tišini, nakratko sjedni u crkvi. Tjelesne geste često dovedu srce natrag Bogu prije nego što emocije to učine.
Strpljivost u duhovnoj suhoći
Ako se ne osjećaš duhovno, to ne znači da je Bog daleko. Često znači da se tvoja vjera produbljuje na način koji još ne vidiš.
Duhovna suhoća nije neuspjeh, nego poziv na povjerenje bez utjehe. Vjera koja ostaje i kada osjećaji nestanu to je snažna i zrela vjera.
Bog je bliže nego što misliš, čak i kada Ga ne osjećaš.
