Tetovaže su posljednjih godina postale dio suvremene kulture. Mnogi ih biraju kao uspomenu na važan događaj, izraz osobnosti ili znak pripadnosti određenoj skupini.
Ipak, među kršćanima se često postavlja pitanje: kako na tetovaže gleda vjera i treba li ih vjernik prihvatiti bez razmišljanja?
Katolička Crkva nema opću zabranu svih tetovaža, no uvijek poziva na razboritost, poštovanje vlastitog tijela i odgovorno donošenje odluka.
Tijelo nije samo nešto što posjedujemo ono je Božji dar i hram Duha Svetoga. Upravo zato svaki zahvat koji trajno mijenja tijelo zaslužuje ozbiljno promišljanje.
Što je otac Amorth upozoravao vjernike?
Poznati egzorcist otacGabriele Amorth često je upozoravao da pojedine tetovaže mogu imati i duhovnu dimenziju. Posebno je naglašavao opasnost simbola povezanih s okultizmom, sotonizmom ili praksama koje su u suprotnosti s kršćanskom vjerom. Smatrao je da vjernici ne bi trebali olako prihvaćati znakove čije pravo značenje možda ni sami ne poznaju.
Otac Amorth govorio je da čovjek treba biti oprezan sa svime što može otvoriti vrata negativnim duhovnim utjecajima. U svojim nastupima često je isticao kako mnogi ljudi podcjenjuju duhovnu stvarnost i ne razmišljaju dovoljno o značenju simbola koje nose na sebi.
Prema njegovu mišljenju, vjernik bi prije svake odluke o tetoviranju trebao dobro razmisliti o motivima, poruci i simbolici koju želi trajno nositi na svome tijelu. Posebno je upozoravao na motive povezane s okultnim praksama, magijom ili sadržajima koji vrijeđaju kršćansku vjeru.
Važno je razumjeti da nisu sve tetovaže iste. Velika je razlika između osobe koja nosi jednostavan simbol bez ikakve duhovne pozadine i one koja svjesno prihvaća znakove povezane s okultnim praksama. Upravo zato Crkva poziva na razlučivanje i oprez.
Otac Amorth često je govorio kako Sotona najradije djeluje kroz neznanje i ravnodušnost. Zato je smatrao da vjernici trebaju biti dobro poučeni u vjeri i upoznati značenje simbola koje nose ili prihvaćaju.
Ipak, najvažnije pitanje nije samo što se nalazi na koži, nego što se nalazi u srcu čovjeka. Isus je često upozoravao da vanjski izgled nije ono što određuje čovjekov odnos s Bogom.
Vjera, obraćenje, molitva i život u Božjoj milosti ostaju temelj kršćanskog života. Ako netko već ima tetovažu, nema razloga za strah ili očajavanje. Bog nikada ne odbacuje čovjeka koji mu se iskreno približava. Mnogi vjernici nose tetovaže i nastoje živjeti autentičnim kršćanskim životom.
Ono što je najvažnije jest otvoriti srce Gospodinu i dopustiti mu da vodi naš život. Svećenik Sotone mora se posvetiti tetovažom. Međutim, kada tetovirate anđele, lica svetaca, slike Isusa ili Marije, Bog se uvrijedi dva puta; to nije stvar za smijeh.
U mnogim egzorcizama, opsjednuti, zadržani tijekom rituala, rekli su da osjećaju ogromnu vatru koja gori točno na koži gdje su tetovirani. Jedna tetovaža je dovoljna da riskira poremećaje posjedovanja, što dokazuju brojni slučajevi koje su proučavali egzorcisti.
Moj savjet je da ne dobivate nikakve tetovaže i ako ih već imate, nemojte ih skinuti, već idite do egzorcističkog svećenika koji je dostupan u biskupiji kojoj pripadate i blagoslovite svoju tetoviranu kožu.
Zato prije svake važne odluke vrijedi zastati, pomoliti se i zapitati: približava li me ovo Bogu ili me od njega udaljava? Odgovor na to pitanje često je najbolji putokaz za svakog vjernika.
„Moj narod gine jer nema znanja“ (Hoš 4,6). Upravo zato vjernici trebaju upoznavati svoju vjeru, promišljati o svojim odlukama i uvijek tražiti Božje vodstvo u svakodnevnom životu.
