Tuga je dio ljudskog života i nitko nije pošteđen trenutaka boli, razočaranja i unutarnjih borbi. No Crkva nas uči da svaka tuga nema isti izvor niti donosi iste plodove.
Dok jedna vodi iskrenom obraćenju i dubljem pouzdanju u Boga, druga može čovjeka zarobiti obeshrabrenjem, oduzeti mu mir i udaljiti ga od molitve.
U svom poznatom djelu „Filotea Uvod u pobožni život“, sveti Franjo Saleški upozorava da se neprijatelj duše često služi upravo takvom tugom kako bi vjerniku otežao put svetosti. Njegovi savjeti i danas su jednako aktualni te mogu pomoći svakome tko se bori s duhovnim umorom i malodušnošću.
„Žalost koja je po Bogu rađa spasonosnim obraćenjem… a žalost svijeta rađa smrću.“(2 Kor 7,10)
Postoji tuga koja vodi Bogu i tuga koja udaljava od Njega
Sveti Franjo Saleški razlikuje dvije vrste tuge. Prva je sveta žalost zbog vlastitih grijeha. Ona čovjeka potiče na pokajanje, ispovijed i povratak Bogu. Takva tuga nije beznadna, nego otvara srce Božjem milosrđu.
Druga je tuga ona koja čovjeka zarobljava nemirom, obeshrabrenjem i bezvoljnošću. Ona oduzima radost molitve, slabi nadu i stvara osjećaj da više ništa nema smisla. Upravo takvom tugom, piše svetac, neprijatelj nastoji dobre duše odvratiti od dobra.
Mudrac kaže: „Tuga je mnoge ubila i od nje nema koristi.“(usp. Sir 30,23–25)
Zato je važno razlikovati osjećaje koji nas približavaju Bogu od onih koji nas odvode od Njega.
Kako se boriti protiv duhovne malodušnosti?
Sveti Franjo Saleški ne ostavlja vjernika bez odgovora. On nudi vrlo konkretne lijekove protiv obeshrabrenja.
Prije svega poziva na molitvu. Kada je srce teško, treba se još više okrenuti Bogu riječima punim pouzdanja:
„Milosrdni Bože, Ti si moja snaga. Gospodine, Ti si moja nada. Isuse, budi moje svjetlo i moj mir.“
Apostol Jakov piše: „Trpi li tko među vama? Neka se moli.“(Jak 5,13)
Svetac također savjetuje da ne prekidamo dobra djela čak i kada nam se čine teškima. Upravo u trenucima kada nam je najteže moliti, činiti dobro ili sudjelovati na svetoj misi, naše ustrajavanje postaje dragocjena žrtva pred Bogom.
Radost se vraća kada srce ostane uz Krista
Sveti Franjo preporučuje i vrlo jednostavne, ali snažne duhovne lijekove: pobožne pjesme, razmatranje Kristova križa, djela ljubavi prema bližnjima te redovito primanje sakramenata, osobito svete ispovijedi i euharistije.
Posebno ističe važnost svete pričesti, jer Krist u euharistiji jača srce i vraća duši mir koji svijet ne može dati.
Isus je rekao: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“(Mt 11,28) To obećanje vrijedi i danas. Nijedna tama nije jača od Kristova svjetla, a nijedna kušnja nije veća od njegove milosti.
Sveti Franjo Saleški podsjeća nas da duhovni život nije oslobođen kušnji, ali nijedna kušnja nije jača od Božje milosti. Kada osjetimo da nas tuga želi udaljiti od molitve i dobra, upravo tada trebamo još čvršće prionuti uz Krista.
Bog nikada ne napušta one koji ga traže. On daje mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje i vodi nas prema radosti koja ne prolazi. Neka nam primjer svetoga Franje Saleškoga bude poticaj da se u svakom trenutku pouzdamo u Gospodina.
