Neka svjedočanstva ostaju zapisana godinama jer govore o trenucima koji su obilježili nečiji život. Jedno od takvih je i svjedočanstvo obitelji Opuhač, koje je prvi put objavljeno 2018. godine, a govori o djevojčici Niki koja se od rođenja borila s teškim zdravstvenim problemima.
Prema svjedočanstvu njezine majke Sanje, Nika je od najranije dobi bolovala od jakog atopijskog dermatitisa.
Veći dio djetinjstva provodila je po bolnicama, koristila različite lijekove i kreme, ali su poboljšanja bila samo privremena. Koža joj je bila puna rana, a noći su često bile obilježene svrbežom i bolovima.
Godine borbe i neizvjesnosti
Nika je, prema riječima svoje majke, uz dermatitis razvila i brojne alergije na hranu te druge zdravstvene poteškoće. Obitelj je pokušavala pronaći pomoć na razne načine, no stanje se nije značajnije popravljalo.
Posebno su teška bila proljeća i jeseni, kada su se simptomi pogoršavali. Majka je danonoćno brinula o svojoj kćeri, nadajući se da će jednog dana doći olakšanje.
Tijekom tog razdoblja čula je za molitvene susrete koje je vodio fra Ivo Pavić. Željela je otići u Šurkovac, ali okolnosti to dugo nisu dopuštale.
S vremenom se razvila i jaka alergija na hranu, bila je alergična na sve žitarice, mlijeko, jaja, orašaste plodove, kikiriki, soju, citrone i sve vrste trava.
-Bilo joj je jako teško, ali navikla se jesti samo ono što sam joj davala. Pila je posebno mlijeko, hranu bez glutenskog brašna, rekla je Nikina majka Sanja Opuhač.
Bolnice su bile Nikin drugi dom, tamo bi je zaliječili kortikosteroidima i bilo bi joj malo bolje, no nažalost samo privremeno.
-Noći su joj bile najgore, jer se stalno grebala, plahte su znale biti krvave. Bila je sva u ranama i lošeg raspoloženja iz dana u dan, tužno je rekla prisjećajući se Nikina majka.
Njezina majka Sanja je dobila status majke njegovateljice te se 24 sata na dan brinula o njoj. Proljeće i jesen su bili najgore godišnje doba za nju i tada bi po nekoliko dana bila po bolnicama. S tri godine je dobila i astmu te je imala povremena lagana gušenja tijekom noći.
U međuvremenu je majka čula za fra Ivu Pavića, za njegove seminare i pomoć bolesnim osobama kojima je kroz snažnu molitvu pomogao. No Nika nije imala putovnicu, pa stoga nisu bili u mogućnosti otići u Šurkovac (BIH).
U šestom mjesecu 2011. godine djevojčica Nika i njezina majka otišle su na odmor kod majčine bake u Gvozd, malo mjesto kod Topuskog. Na nedjeljnoj misi svećenik je spomenuo kako u utorak dolazi u njihovu župu fra Ivo Pavić.
-Mojoj sreći nije bilo kraja. Sam Bog ga je poslao k nama, kod moje bake. Rasplakala sam se od sreće, rekla je majka.
Došao je utorak te Nika, njezina mama i baka otišle su na misu koja je trajala puna tri sata.
-Neopisiv osjećaj je bio u meni, a njegove riječi su nevjerojatne, rekla je majka.
Poslije mise je bilo polaganje ruku i majka je Niku odvela do njega i ispričala mu njezine tegobe.
-Koljena su joj bila sva u ranama. On ju je primio za nogice i počeo moliti, a ja sam plakala.
Treći dan nakon molitve majka je po navici krenula prema Niki da joj da lijek i namaže s kremom, jer joj je koža bila užasno suha i hrapava.
-Dignula sam joj pidžamu, a na koljenima i laktovima nema ništa! Bila sam izvan sebe! Plakala sam i zahvaljivala! Znala sam da ju je Isus ozdravio, sa suzama u očima i srećom prisjetila se majka.
Niki nije bilo jasno kako se to dogodilo, bilo joj je čudno kako rana i bolova nema. Majka joj je rekla da je to Isusovo djelo, da je Isus poslao fra Ivu Pavića da joj pomogne.
-Moj muž je bio vjernik, a nakon toga dana vjera je u njemu porasla i dobila drugi smisao! Cijela obitelj je bila presretna, s osmijehom je rekla majka.
Nikina majka Sanja putem e-maila je kontaktirala fra Ivu Pavića i opisala mu svoju sreću zbog ozdravljenja kćeri.
-Bogu Hvala i slava! Čuda se ne događaju bez razloga, odgovorio je na poruku fra Ivo Pavić.
Od tog dana Nika može jesti dosta toga i konačno može uživati u moru.
Od 6 dijagnoza koje je imala prije ima samo dvije astmu i alergiju na travu, ambroziju, grinje i kikiriki. Liječnici su nakon niza pregleda rekli da je Nika ozdravila, jer joj je naglo ojačao organizam, pa je nestalo dermatitisa te da svatko ima pravo vjerovati u što hoće.
-No ja znam, i svi oni koji vjeruju u Isusa, da je to Njegovo djelo! Nika će sada napuniti šest godina i konačno ima kožu kao beba!
Hvala dragom Bogu na tome! Znala sam da je velik, zaključila je Nikina majka Sanja.
Što znači ovo Svjedočastvo za nas?
Ovo svjedočanstvo i danas podsjeća kako vjera mnogim ljudima donosi nadu, snagu i utjehu u najtežim trenucima života. Bez obzira na okolnosti, brojni vjernici svjedoče da ih molitva približava Bogu i pomaže im nositi životne križeve s većim pouzdanjem.
„Bogu hvala i slava“, riječi su koje je, prema svjedočanstvu obitelji, fra Ivo Pavić uputio nakon što je čuo za promjene koje su se dogodile.
Za vjernike, ova priča ostaje podsjetnik da nikada ne gube nadu te da svoje brige uvijek mogu predati Gospodinu u molitvi.
