Nakon godina boli, rana i suza, djevojčica je čudesno ozdravila njezina majka vjeruje da je to Božje djelo
Nika je djevojčica koja je prve četiri godine svog života provela po bolnicama. Patila je od teškog oblika dermatitisa, a unatoč raznim kremama, lijekovima i terapijama – ništa joj nije pomagalo. Čak ni more nije donosilo olakšanje, jer bi je sol zbog otvorenih rana dodatno pekla.
S vremenom su se pojavile i ozbiljne alergije na hranu. Nika nije smjela jesti gotovo ništa – bila je alergična na sve vrste žitarica, mlijeko, jaja, orašaste plodove, kikiriki, soju, citruse, pa čak i na sve vrste trava.
– Bilo joj je jako teško, ali navikla se jesti samo ono što sam joj pripremala. Pila je posebno mlijeko i jela hranu bez glutena – ispričala je njezina majka, Sanja Opuhač.
Bolnice su postale njezin drugi dom. Tamo bi joj privremeno bilo bolje, zahvaljujući kortikosteroidima, ali se stanje uvijek ubrzo pogoršavalo.
Svaki dan bio je borba – bila je sva u ranama i potištena, rekla je Nikina majka, prisjećajući se teških trenutaka.
Nika je kao mala djevojčica prošla kroz puno patnje. Noći su joj bile najteže – grebala se do krvi, a plahte su znale biti krvave. Bila je sva u ranama, stalno neraspoložena i iscrpljena. – Srce mi se kidalo svaki put kad je plakala, prisjeća se njezina majka Sanja.
Zbog Nikinog teškog stanja Sanja je postala majka njegovateljica. Brinula se za nju 24 sata dnevno. Proljeće i jesen bile su posebno teške – tada bi danima bile u bolnici. S tri godine Nika je dobila i astmu, a noćna gušenja postala su dio njihove svakodnevice.
Uz brojne alergije i osjetljivu kožu, život im se svodio na strogi režim prehrane, lijekove i bolnice. U jednom trenutku, Sanja je čula za fra Ivu Pavića i njegova molitvena ozdravljenja. Odlučila je otići na njegov seminar i povesti Niku.
Nakon mise, prišla je fra Ivi i ispričala mu kćerkine tegobe. – Koljena su joj bila sva u ranama. Fra Ivo ju je primio za nogice i počeo moliti, a ja sam samo plakala, opisuje Sanja.
Treći dan nakon molitve, Sanja je iz navike posegnula za kremom i lijekovima. – Kad sam joj podigla pidžamu, koža joj je bila glatka, bez rana. Niti na koljenima ni laktovima više nije bilo ničega! Suze su mi krenule – znala sam da ju je Isus ozdravio, rekla je kroz emocije.
Nika nije mogla vjerovati da više nema rana ni boli. Majka joj je objasnila da je to Isusovo djelo, da je poslao fra Ivu da joj pomogne. – Moj muž je bio vjernik, ali od tog dana njegova vjera je postala dublja i jača. Cijela obitelj bila je presretna.
Sanja je potom putem e-maila zahvalila fra Ivi. Odgovor je stigao brzo: “Bogu hvala i slava! Čuda se ne događaju bez razloga.”
Nika je od tada mogla jesti mnogo više hrane, koža joj je gotovo potpuno ozdravila, a od šest dijagnoza ostale su samo astma i blaža alergija. Liječnici su potvrdili poboljšanje, objašnjavajući da joj je organizam naglo ojačao. Ali Sanja kaže: – Znam da je to Božje djelo! Danas Nika ima skoro šest godina i kožu glatku kao kod bebe!
Zanimljivo je da Nika nije imala putovnicu, pa nisu mogle otići u Šurkovac gdje fra Ivo inače moli. No, Božja providnost ih je iznenadila. U lipnju 2011., tijekom odmora kod bake u Gvozdu, svećenik je na misi najavio da fra Ivo dolazi baš u njihovu župu.
– Rasplakala sam se od sreće! Sam Bog ga je poslao k nama, rekla je Sanja.
Na misi, koja je trajala tri sata, osjetila je neobjašnjiv mir i nadu. – Neopisiv osjećaj. Njegove riječi dotaknule su mi srce.
