Mnogi se pitaju zašto Katolička Crkva čuva relikvije svetaca i zašto im iskazuje posebno poštovanje. Nekima je teško razumjeti zašto se u crkvama čuvaju dijelovi tijela svetaca, njihova odjeća ili drugi predmeti povezani s njihovim životom.
No ova praksa nije nastala slučajno niti je riječ o idolopoklonstvu. Ona ima duboke korijene u Svetom pismu i stoljetnoj kršćanskoj tradiciji. pišeAleteia.
Kao što ljudi čuvaju uspomene na svoje najmilije fotografije, pisma ili predmete koji ih podsjećaju na drage osobe – tako i Crkva s poštovanjem čuva predmete povezane sa svecima, ljudima koji su svojim životom svjedočili vjeru i ljubav prema Bogu.
Što su relikvije svetaca?
Relikvije su predmeti povezani sa svecima i blaženicima. Crkva ih tradicionalno dijeli u tri skupine.
Relikvije prvog reda su dijelovi tijela svetaca, poput kostiju, krvi ili pramena kose.
Relikvije drugog reda su predmeti koje je svetac koristio tijekom života, primjerice odjeća ili osobni predmeti.
Relikvije trećeg reda su predmeti koji su dotaknuli relikviju prvog ili drugog reda.
Crkva ih čuva kao dragocjeno svjedočanstvo svetosti i kao podsjetnik na ljude koji su svoj život potpuno predali Bogu.
Biblija pokazuje da Bog može djelovati preko svetih predmeta
Poštovanje relikvija nije ljudski izum nastao mnogo stoljeća nakon Krista. Već u Starom zavjetu nalazimo događaj povezan s prorokom Elizejem. Nakon njegove smrti čovjek koji je dodirnuo njegove kosti ponovno je oživio (2 Kr 13,20-21).
Sličan primjer nalazimo i u Novom zavjetu. Žena koja je godinama bolovala od teške bolesti ozdravila je kada je s vjerom dotaknula Isusovu haljinu (Mk 5,27-29).
Ti događaji ne znače da su predmeti imali vlastitu moć, nego da je Bog preko njih djelovao i udijelio svoju milost ljudima koji su mu pristupili s vjerom.
Imaju li relikvije posebnu moć?
Katolička Crkva jasno uči da relikvije same po sebi nemaju čudesnu moć. Komadić kosti ili odjevni predmet ne mogu nikoga izliječiti niti spasiti.
Jedino je Bog izvor svake milosti, ozdravljenja i spasenja. Relikvije su znakovi koji nas usmjeravaju prema Bogu i podsjećaju na svetost života onih koji su mu vjerno služili.
Zato štovanje relikvija nije obožavanje predmeta. Vjernik ne iskazuje čast relikviji zbog samog predmeta, nego zbog osobe koju ona predstavlja i zbog Boga koji je djelovao u njezinu životu.
Crkva čuva relikvije od najranijih vremena
Već su prvi kršćani s velikim poštovanjem čuvali relikvije mučenika. Nakon smrti svetog Polikarpa u drugom stoljeću vjernici su njegove ostatke smatrali dragocjenim svjedočanstvom vjere i okupljali se na mjestu njihova čuvanja.
Sveti Jeronim objašnjava da kršćani ne štuju relikvije kao božanstva, nego preko njih iskazuju čast Bogu koji je djelovao u životima svojih svetaca.
I danas Crkva potiče dostojanstveno štovanje autentičnih relikvija. One se mogu izložiti na javno štovanje, nositi u procesijama ili donijeti bolesnicima na molitvu, ali uvijek s naglaskom da je Bog jedini kojemu pripada klanjanje.
Relikvije svetaca nisu predmet obožavanja, nego dragocjen podsjetnik da je svetost moguća. One nas povezuju s velikim svjedocima vjere koji su živjeli prije nas i potiču da i sami vjernije slijedimo Isusa Krista.
Kroz njih Crkva želi usmjeriti pogled vjernika prema Bogu, izvoru svake milosti, svetosti i spasenja.
