U srcu talijanskog grada Mantove čuvaju se relikvije koje mnogi vjernici povezuju s jednim od najsnažnijih trenutaka Isusove muke. Prema predaji, riječ je o krvi Krista koja je potekla iz njegova probodenog boka na križu.
Stoljećima su ove relikvije budile duboko poštovanje vjernika, a njihova povijest povezana je s rimskim vojnikom Longinom, čovjekom čiji se život potpuno promijenio nakon susreta s Raspetim.
Prema staroj kršćanskoj predaji, u talijanskom gradu Mantovi čuvaju se relikvije povezane s mukom Isusa Krista. Te relikvije, poznate kao “svete posude”, stoljećima su predmet pobožnosti i dubokog poštovanja među vjernicima.
Predaja kaže da je relikvije u Mantovu donio sveti Longin, rimski vojnik koji je sudjelovao u raspeću Isusa Krista. Upravo je on, prema Evanđelju po Ivanu, kopljem probio Isusov bok dok je Krist visio na križu. Iz rane su tada potekle krv i voda znak koji je kasnije snažno utjecao na Longinov život.
Obraćenje vojnika koji je probo Kristov bok
Prema kršćanskoj tradiciji, Longin je patio od bolesti očiju. Kada su krv i voda iz Isusova boka dotaknule njegovo lice, dogodilo se nešto što je duboko promijenilo njegov život. Predaja govori da je tada ozdravio i povjerovao u Krista.
Nakon tog događaja Longin je počeo skupljati zemlju natopljenu Kristovom krvlju na Golgoti. Tu je zemlju, zajedno sa spužvom kojom je Isusu bila ponuđena voda tijekom muke, brižno čuvao kao dragocjenu relikviju.
Kasnije je stigao u Mantovu, gdje je pronašao utočište u hodočasničkoj bolnici. Tamo je, prema predaji, sakrio relikvije kako bi ih zaštitio.
Ponovno otkriće relikvija i velika pobožnost vjernika
Relikvije su ponovno otkrivene početkom 9. stoljeća. Prema povijesnim zapisima, kovčeg s relikvijama pronađen je 804. godine u vrtu bolnice Santa Maddalena, pokopan nedaleko od Longinovih kostiju.
U to vrijeme papa Lav III. poslan je u Mantovu kako bi provjerio autentičnost relikvija. Nakon ispitivanja potvrdio je njihovu važnost i dio relikvije darovao caru Karlom Velikom.
Zbog straha od napada i oskvrnuća relikvije su kasnije ponovno skrivene. No u 11. stoljeću ponovno su pronađene, a na mjestu njihova otkrića izgrađen je samostan i crkva. Na tom mjestu kasnije je podignuta današnja bazilika sv. Andrije u Mantovi, koja i danas privlači brojne hodočasnike.
Svečana ceremonija otvaranja relikvijara
Jedan od najsvečanijih trenutaka u Mantovi događa se svake godine na Veliki petak. Tada se održava posebna ceremonija otvaranja škrinja u kojima se čuvaju relikvije.
Otvaranje relikvijara nije jednostavan čin. Prema tradiciji, za otvaranje je potrebno dvanaest različitih ključeva, koje čuvaju crkvene i državne vlasti. U svečanoj tišini prisutnih, brave se otvaraju jedna po jedna.
Kada se relikvijari konačno iznesu, biskup ih okadi i izgovara molitvu. Posude s relikvijama zatim se nose kroz kriptu bazilike i postavljaju pred noge raspela, gdje vjernici u molitvi razmatraju Kristovu žrtvu.
Za mnoge vjernike to je snažan trenutak koji podsjeća na Kristovu ljubav i otkupiteljsku žrtvu na križu.

