Talijan Francesco Vaiasuso svoju je neobičnu i potresnu životnu priču opisao u knjizi La mia possessione – Come mi sono liberato da 27 legioni di demoni. Prema njegovu svjedočanstvu, godinama je prolazio kroz tešku duhovnu borbu, molitve i egzorcizme, sve dok nije doživio oslobođenje koje pripisuje Isusu Kristu.
U Smjernicama za egzorcizam čitamo: „Vjera Crkve nas zapravo uči da moć Sotone nije beskonačna. On je samo jedno stvorenje, onoliko moćno koliko je čisti duh, ali ipak stvorenje, s ograničenjima stvorenja, podređeno Božjoj volji i vlasti”
Svoje iskustvo sažeo je snažnim riječima: „Isus me je oslobodio 27 legija demona!“ Njegova priča govori o dugom putu od straha i patnje prema vjeri, molitvi i pouzdanju u Boga. U središtu njegova svjedočanstva zato nije snaga zla, nego uvjerenje da posljednja riječ pripada Kristu.
Od neobjašnjivih tegoba do početka duhovne borbe
Prema njegovu svjedočanstvu, Francesco do svoje 31. godine nije znao kako protumačiti ono što mu se događa. Navodi da su problemi imali korijene još u ranom djetinjstvu. U knjizi svoju priču povezuje s događajem iz vremena kada je imao četiri godine, za koji tvrdi da je uključivao crnu misu i obred posvećenja Sotoni.
Godinama poslije njegov se život, prema vlastitom opisu, pretvorio u razdoblje snažnih unutarnjih i tjelesnih patnji. Prekretnicom smatra susret sa svećenikom i egzorcistom o. Matteom La Gruom. Vaiasuso navodi da je upravo tijekom molitve toga svećenika započelo razotkrivanje onoga što je on doživljavao kao demonsko djelovanje. Službeni opis njegove knjige govori o dugotrajnom procesu egzorcizama koji je, prema njegovu svjedočanstvu, završio potpunim oslobođenjem.
Njegova priča zato nije svjedočanstvo o jednom trenutku nakon kojega su svi problemi jednostavno nestali. On govori o dugoj borbi tijekom koje su ga pratili svećenici i egzorcisti te o putu koji je zahtijevao ustrajnost.
I upravo ovdje njegova priča dobiva važniju duhovnu dimenziju: pozornost se ne treba zaustaviti na pitanju koliko je demona, prema njegovu svjedočanstvu, bilo prisutno, nego na tome kome Vaiasuso pripisuje konačnu pobjedu – Isusu Kristu.
Najvažnija nije moć zla, nego Kristova pobjeda
Kada se govori o egzorcizmima, lako je skliznuti prema senzacionalizmu. Broj „27 legija“ može privući čitatelja, ali kršćaninu nije korisno živjeti zaokupljen demonima. Evanđelje ne stavlja Sotonu u središte. U središtu je Krist.
Vaiasuso danas javno predstavlja svoju priču kao svjedočanstvo oslobođenja. Na svojoj službenoj stranici opisuje dugogodišnju borbu i poručuje da je njegov put završio potpunim duhovnim oslobođenjem.
Zato se njegovo svjedočanstvo može čitati prvenstveno kao poziv čovjeku da se ne udaljava od Boga.
Kršćanska obrana od zla nije život ispunjen panikom, traženjem skrivenih znakova i strahom da je nešto demonsko iza svake poteškoće. To je život usmjeren prema Kristu: molitva, sakramenti, obraćenje, oproštenje i svakodnevna vjernost Bogu.
Ni svaku bolest, psihičku teškoću ili neobjašnjivu tegobu ne treba automatski pripisivati demonskom djelovanju. Zdravstvene probleme potrebno je ozbiljno liječiti uz odgovarajuću medicinsku i stručnu pomoć, dok se duhovna pitanja razlučuju razborito i uz pomoć Crkve.
Najveća poruka ovakvog svjedočanstva zato nije: „Bojte se zla.“ Naprotiv, ona može biti: ne dopustite da strah postane veći od vaše vjere u Krista.
Molitva koju Vaiasuso posebno ističe
U svojim svjedočanstvima Vaiasuso govori i o važnosti molitve tijekom duhovne borbe. No kod tvrdnje da je određena molitva bila „najmoćnija“ potreban je oprez: iz dostupnih vjerodostojnih izvora koje sam provjerio nisam mogao potvrditi točan tekst molitve niti formulaciju da je upravo jedna određena molitva „najmoćnija“. Zato je ne bi bilo ispravno pripisati Francescu bez pouzdanog izvora.
Kršćanska molitva ionako nije magijska formula. Njezina snaga nije u savršeno izgovorenim riječima, nego u Bogu kojemu se čovjek obraća.
Čovjek koji prolazi kroz ozbiljne duhovne poteškoće ne bi trebao sam pokušavati provoditi egzorcizme niti izgovarati obredne formule namijenjene ovlaštenom egzorcistu. Može se, međutim, jednostavno i pouzdano obratiti Isusu: „Gospodine Isuse Kriste, predajem Ti svoj život, svoje strahove i svoje slabosti. Čuvaj moje srce od svakoga zla, učvrsti me u vjeri i vodi me svojim svjetlom. Daj mi snagu da ostanem uz Tebe i nikada ne izgubim pouzdanje u Tvoju ljubav. Isuse, uzdam se u Tebe. Amen.“
Priča Francesca Vaiasusa može izazvati mnoga pitanja, ali za vjernika završna poruka treba ostati jednostavna: ne tražiti tamu, nego Kristovo svjetlo. Ne hraniti strah, nego vjeru. Ne promatrati koliko je zlo snažno, nego koliko je veća nada koju čovjek pronalazi u Bogu.
