U svim našim kušnjama trebamo prionuti uz Spasitelja.
Kad je Isus rekao: “Ja sam put” (Ivan 14,6), uputio je snažan proglas svojoj crkvi. Nažalost, nismo u potpunosti razumjeli snagu koja stoji iza njegovih riječi ovdje. Vjerujem da kada bi današnja crkva uistinu shvatila jednostavnu izjavu da je Isus put, jednom bismo zauvijek okončali naše tjelesne težnje da pokušamo ugoditi Gospodinu i umjesto toga vjerovali mu za njegovu obećanu naklonost.
Kada se većina nas suoči s osobnim obeshrabrenjem ili grijehom, na kraju sjedimo u depresivnoj magli neuspjeha. Osjećamo se osuđenima s crnim oblakom koji visi nad našim glavama. Govorim o vjernicima koji strastveno vole Isusa, čija je jedina želja ugoditi mu i vršiti njegovu savršenu volju. Dali su mu cijelo svoje srce i svijet za njih nema nikakvog smisla osim ispunjenja njegovih namjera. Oni mogu iskreno reći: “Živi ili umri, ja sam Gospodinov.”
Vjerujem da je najveća bol koju takav predani ljubitelj Krista može doživjeti osjećaj da je iznevjerio Boga. Nježno srce prema Isusu lako postaje potišteno ako doživi i najmanji gubitak blistave prve ljubavi. Postoji tuga kad god se uvuče bilo kakva požuda ili kompromis. Takvi kršćani znaju da je Isus izlaz jer ih je već mnogo puta izbavio iz zatvora požude, navika i grijeha svih opisa. On je bio njihov put u radost, odmor i mir prije.
Ipak, oni sjede ovdje, još uvijek u zatvoru, još uvijek u izmaglici tame, opterećeni strahom, krivnjom i osudom, još uvijek neslobodni.
Pavao je mnogo govorio o tome da bude oboren i da se bori s tijelom, ali ne i o očaju.
Paul je inzistirao na tome da su sva naša ispitivanja sa svrhom. Napisao je: “Koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da mi možemo tješiti one koji su u nevolji onom utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su Kristove patnje obilne u nama, tako je i naša utjeha obilna po Kristu. Sada, ako smo u nevolji, to je za vašu utjehu i spasenje, koje je djelotvorno za podnošenje istih patnji koje i mi trpimo. Ili ako se mi tješimo, vama je to za utjehu i spasenje” (2. Korinćanima 1,4-6).
Pavao nam je dao razlog zašto svaki odani sluga podnosi posebne kušnje i nevolje. Bog ih dovodi u posebna teška mjesta kako bi mogli pronaći utjehu Duha Svetoga.
I ti imaš tužitelja koji ti govori kako si postao slab, hladan i ravnodušan, kako neprestano padaš bez Božje slave. Kako se nosite s ovom vrstom đavla? Kako možeš izaći ispod tako mračnog oblaka?
Paul nam je pokazao odgovor. Trebamo ostati blizu našeg Spasitelja koji je Krist. “Čvrsto se držeći Glave, od koje sve tijelo, hranjeno i spojeno zglobovima i svezama, raste rastom koji je od Boga” (Kološanima 2:19). Pobjeda je sva u držanju Isusa.
Većina nas se tome opire. Umjesto da se hranimo u Kristu djetinjom vjerom, krenuli smo raditi na vlastito izbavljenje. Često to činimo kroz radove. Vjerujući da možemo nekako nadoknaditi svoj nedostatak Bogu, odlučujemo ga umiriti svojim ljudskim nastojanjima.
Mnogi kršćani nose oko sebe nezakonit teret krivnje, straha i osude.
Ovaj teret nazivam “ilegalnim” jer nije od Boga. Nikad nam ga nije dao. Naprotiv, nezadovoljan je time. Sve dok ga nosimo, to mu je uvreda i prijekor. To pokazuje da vjerujemo da je težak majstor.
Ne, ovaj teret je naš vlastiti rad; otkriva nepoznavanje Božje Riječi. Temelji se na sirovoj nevjeri, a ne uvjerenju u Duha Svetoga, i lišava nas služenja Gospodinu s radošću i zahvaljivanjem.
Pitam vas, usred vaše vlastite kušnje, jeste li se ikada okrenuli biblijskim odlomcima koji su vas pogodili, pogodili u trbuh? Ovo otvara vrata tužitelju koji vam dolazi govoreći: “Vidiš, nisi dorastao Božjem svetom mjerilu. Iznevjerili ste ga i on je bio prisiljen sakriti svoje lice od vas. Bog ti se trenutno ne smiješi. Čeka da se prvi sabereš.” To je potpuno krivo prisvajanje starozavjetne istine. Sveto pismo jasno kaže da nas Isus nikada neće ostaviti niti napustiti. “Jer on sam reče: ‘Neću te ostaviti niti ću te napustiti’” (Hebrejima 13,5).
Odmah to smjesti u svoje srce. Nije važno s kojim problemom se borite ili što se dogodilo u vašem srcu. Ako se obratiš Gospodinu u pokajanju i zazoveš njegovo ime, on se neće odvratiti od tebe. Bog te pomirio sa sobom dok si mu još bio neprijatelj; koliko će te više pomiriti sa sobom sada dok mu dolaziš?
Pavao je upozoravao protiv pokušaja umilostiviti Gospodina tjelesnim djelima i žrtvama.
Apostol je rekao: “Neka vam nitko ne oduzima nagradu uživajući u samoponiženju” (Kološanima 2:18, NAS). Pavao je čin ponižavanja nazvao “ugodnim” za naše tijelo i rekao da nas lišava naše prave nagrade.
Pitao je: “Dakle, ako ste umrli s Kristom od temeljnih načela svijeta, zašto se, kao da živite u svijetu, podvrgavate propisima – ‘Ne diraj, ne kušaj, ne dodiruj,’ koji svi se tiču stvari koje nestaju korištenjem – prema zapovijedima i doktrinama ljudi? Ove stvari doista imaju izgled mudrosti u samonametnutoj religiji, lažnoj poniznosti i zanemarivanju tijela, ali nemaju nikakvu vrijednost u odnosu na ugađanje tijelu” (Kološanima 2:20-23, NKJV). Jednostavno rečeno, nijedno nas djelo ne može spriječiti da griješimo.
Kad god prolazite kroz borbu ili kušnju, đavao će vas pokušati uvjeriti da se potpuno posvetite djelima, posebno onima koje vidite kao “duhovna”. Zateknete se kako razmišljate: “Potrebno mi je vrijeme daleko od svih, da se zatvorim s Bogom i tražim ga dan i noć. Zazvat ću ga glasno, uhvatiti ga, jurišati na vrata raja i slomiti svaku zlu moć u sebi. Izaći ću iz ovog zatvorenog iskustva kao nova osoba. Sve će moje molitve biti deblokirane. Bit ću toliko odan i skrušen da će Gospodin morati čuti moje molitve.” Ne! Ova vrsta zahtjevnog očekivanja je čisti poganizam. Znam jer me jednom opisalo.
Ljubljeni, mi nikada ne prevladavamo. Isus je već pobijedio i izvojevao našu pobjedu. Kako možemo voditi bitku koja je već dobivena?
Borite li se još uvijek za pobjedu koju je Isus izvojevao za vas? Pokušavate li još uvijek pobijediti nešto nad čime je on pobijedio? Ako je tako, onda se ne držite Krista, uživajući u resursima koji su vaši u njemu. Da, svi trebamo više molitve, više marljivosti u Božjoj Riječi, više slomljenosti i žestine; ali ako težimo ovim stvarima u nastojanju da zaslužimo Božju naklonost i blagoslov, to nema nikakvu vrijednost. Sve su to “prljave krpe”.
Jedini način na koji možete povećati duhovni rast i zrelost je crpljenjem hrane iz prave loze. Čvrsto se držite ove nevjerojatne istine: Isus je jedini izlaz iz svakog grijeha, svake borbe, svake poteškoće. U njemu ste potpuni.
Pavao je pohvalio Kološane ne zbog njihove molitve ili posta ili mnogih dobrih djela, već zbog njihove postojanosti vjere u Krista kao izvor i opskrbu.
“Jer iako sam tijelom odsutan, ipak sam duhom s vama, radujući se gledajući vaš dobar poredak i postojanost vaše vjere u Krista” (Kološanima 2:5). Pavao je poticao te kršćane da nastave u takvoj vjeri. “I vas, koji ste nekoć bili otuđeni i neprijatelji u svom umu zbog zlih djela, sada je on pomirio u tijelu svoga tijela kroz smrt, da vas prikaže svetima, besprijekornima i besprijekornima u njegovim očima – ako doista nastavljate u vjeri, čvrsti i postojani, i ne odstranjuju se od nade evanđelja koje ste čuli, koje je naviješteno svakom stvorenju pod nebom” (Kološanima 1,21-23).
Ljubljeni, ovo je trenutak kada se dobra djela stvarno računaju: jer su učinjena u vjeri. Kad dođeš u takvu slobodu, jasno vidiš gdje je tvoja pobjeda, tada možeš s pravom hvalom i zahvalom ući u Božje dvore. Kad se to dogodi, s pravom se možete moliti za cijeli svijet i više ne zaglaviti na vlastitoj krivnji i osudi.
Vaša naklonost i blagoslov već su zadobijeni. Isus je tjelesna punina božanstva i sve što vam treba je u njemu. On je jedini izlaz iz svih vaših kušnji i obećava da će dovršiti veliko djelo koje je započeo u vama. Amen!
Autor: David Wilkerson Izvor/ worldchallenge.org