Preobraženje govori o Isusu i o nama. Kad smo s njim, mi smo s božanskim. Kad je s nama s čovjekom je.
Njegova ljubav, milost, sakramenti, mir i suosjećanje mogu nas preobraziti. A onda gledamo one oko sebe i gledamo iznutra prema van, kao na ljude sposobne za preobrazbu.
Budi prisutan u molitvi – izloži se svjetlu i sjaju. Dopusti svjetlu prodrijeti u tvoje tijelo. Znaj da se Isusovo svjetlo dano u krštenju nikada ne gasi.
Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. Gledah u noćnim viđenjima i gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 97, 1-2.5-6.9
Pripjev: Gospodin kraljuje, Svevišnji – nad svom zemljom!
Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja, nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Brda se tope pred Gospodinom kao vosak, pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.
Ti si, Gospodine, Svevišnji – nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima.
Drugo čitanje: 2 Pt 1, 16-19
Taj Glas s neba čusmo.
Čitanje Druge poslanice svetoga Petra apostola
Predragi! Nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. Tako nam je potvrđena proročka riječ, te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 17, 1-9
Zasja mu lice kao sunce.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« Riječ je Gospodnja.
Promišljanje:
Navikli smo gledati pod noge. Uvijek gledamo dolje da ne zapnemo nogom za kamen ili neku drugu stvar koja se nalazi na našim putanjama.
To je normalno da gledamo ispred sebe. Međutim, danas trebamo pogledati gore, na visoku goru. Netko će reći da je opasno hodati s pogledom usmjerenim u vis. I u pravu je. To je nemoguće. Ali, to želi Isus. Pokušajmo od danas hodati gledajući gore, a ne dolje.
Ljudska sigurnost nije u tome da provjerava svakodnevni put svojim vlastitim snagama. Spasenje je u Bogu. Tu je ljudsko uporište i neoborena sigurnost.
Isus svoj zemaljski hod započinje od visoke gore. Tu je bio kušan, potom naučavao svoje učenike. Na visoku goru odlazio je moliti. Tu je bio sa svojim Ocem. Na gori umire i s gore, prije svoga odlaska Ocu, daje svojim učenicima zadnje upute.
Isus na visoku goru vodi sa sobom Petra, Andriju, Ivana i Jakova. Tu se pred njima preobražava. Nekako sam možda i tašto uvjeren da iako smo čuli ovaj odlomak više puta prolazimo kraj njega nezainteresirano. Sve to radi toga jer nas Isus nije poveo sa sobom. Imate li tako da kad se čita evanđelje, a osobito kad se nabraja četvorica poznatih apostola dolazi vam na pamet pitanje No dobro Isuse, a zašto mene nisi poveo sa sobom?
Možda misliš da Isus nije poveo sa sobom na visoku goru upravo tebe, a ja ću ti reći da je. Dok je Isus bio kušan na gori, dok je umirao, dok je naučavao i molio se i ti si bio tu s njime. On je na visokoj gori pobijedio tvoja iskušenja, preuzeo na sebe tvoju smrt i tvoj grijeh. Na visokoj gori rekao ti je kako trebaš živjeti da se izbaviš. Prema tome, i ti si bio s Isusom na gori preobraženja.
Isus pred apostolima objavljuje svoje božanstvo. Iznad svakodnevnice, iznad običnih briga i problema apostoli su vidjeli da hodaju s Bogom. Hoćeš li i ti primijetiti da je Bog tu kraj tebe? On ide, ali kao da se skriva. No, prisutan je. Danas svaka tvoja rečenica koja počinje riječima ne mogu, ne uspijem, u Isusu Kristu dobiva novu dimenziju: Pobijedit ću s Isusom.
Na visokoj gori Isus je dao obećanje: Bit ću s vama do svršetka svijeta. To znači Isusovo ime Emanuel! On je Bog s nama. Njegovo je obećanje da zauvijek bude s tobom!
Ne gledaj više dolje u svoje snage i mogućnosti jer ćeš se uvijek razočarati u sebe i druge. Gledaj gore! Tu je Isus. On je tamo gore kako bi bio s tobom dolje.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr
