Misao iz Evanđelja dana
Petar je imao hrabrosti kad su njegove oči bile uprte u Isusa, ali je posustao kad se usredotočio na sebe i svoju situaciju.
Molim Boga da mi pomogne uvijek držati Isusa ispred sebe, u fokusu svog pogleda. Molim da on bude izvor, sunce oko kojeg moj svijet kruži.
ČITANJA:
1Kr 19,9a.11-13a; Ps 85,9ab.10-14; Rim 9,1-5; Mt 14,22-33
XIX. tjedan kroz godinu Nedjelja, 13. 08. 2023.
IMENDANI:
Poncijan, Hipolit, Patricija, Maksim, Gertruda
Prvo čitanje:
1Kr 19, 9a.11-13a
Stani u gori pred Gospodinom.
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 85, 9ab.10-14
Pripjev: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje i daj nam svoje spasenje!
Da poslušam što mi to Gospodin govori:
Gospodin obećava mir.
Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje
i slava će njegova prebivati u zemlji našoj.
Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
Vjernost će nicat iz zemlje,
pravda će gledat s nebesa.
Gospodin će dati sreću,
i zemlja naša urod svoj.
Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih.
Drugo čitanje:
Rim 9, 1-5
Htio bih ja sâm proklet biti za braću svoju.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 14, 22-33
Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Riječ Gospodnja.
Promišljanje: Kako Bog progovara?
Vjerujem da bi se mnogi složili sa mnom oko usporedbe života s lađom koja plovi po uzburkanome moru. Često osjećamo kako u nju udaraju valovi. U tu lađu stavljamo potrebne stvari. No, spomenuta lađa ili bolje reći ljudski život nikada ne plovi sama. U svakoj se nalazi i tuđi život. To je znak odgovornosti jedne za druge. To je zapravo poziv na odgovornu ljubav. Zahtjevna je zadaća biti kormilar i upravljati često i pretovarenom lađom. Velika je odgovornost upravljati svojim životom. Zato mi dolazi na pamet samo jedan zaključak. Potreban je Netko tko zna sretno privesti lađu konačnoj luci. To je Isus Krist u kojemu je ispunjenje svih želja i očekivanja. On je Put, Istina, i Život (Iv 14,6)
Bog govori samo poniznome čovjeku. Čovjek mora imati u sebi želju za slušanjem i za osluškivanjem Božje riječi (Ps 85,9). Ohol čovjek ne čuje i podnosi savjeta drugih i zato se njegov život približava propasti i nestaje u valovlju nabujaloga mora. Ponizan čovjek spreman je uvijek primiti Božju riječ, čak i po drugim ljudima koji mu upućuju riječi upozorenja ili prijekora. Iznova me diraju riječi koje je Jahve uputio Iliji, velikom proroku koji se borio za živo Božje ime među Izraelcima koji su krenuli putem propasti. Njemu je Bog postavio jednostavno pitanje: „Što ćeš ovdje Ilija?“ Uvjeren sam da to isto pitanje Bog postavlja svakome od nas: „Krenuo si za mnom, moliš, ali odgovori sam sebi na pitanje koje će ti pomoći otvoriti nove vidike – Što ćeš ovdje?“
Kako Bog progovara? Prva Knjiga o kraljevima opisuje način na koji se Bog obraća proroku Iliji (1Kr 19,9.11-13). On nije progovarao kroz vihor koji je drobio brda, niti kroz olujni vjetar, niti kroz potres ili oganj nego u laganom šaptu blagog lahora. Na isti način Bog se obraća i nama u našoj savjesti. Tu čovjek u sili duha Svetoga čuje Božji glas (Rim 9,1-5). Duh Sveti pokreće u nama unutarnjeg čovjeka s njegovim duhovnim sposobnostima kako bi čuo Božji glas (Ef 3,14). Isus nam otkriva što nam je činiti. On se moli potpuno predan svome Ocu. To je ponizan stav djeteta prema Ocu, koji uvijek čuje vapaj svoga djeteta (usp. Mt 14,23). Stoga, prigibajmo koljena pred Ocem da se po njegovu Duhu učvrstimo za unutarnjeg čovjeka (usp. Ef 3,16).
Samo unutarnji čovjek, koji u svojoj savjesti čuje Božji glas, prepoznaje Isusove riječi: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“ To nisu obične riječi. Iza riječi ohrabrenja skriva se sam Bog. On je progovorio proroku Iliji, ohrabrio je učenike dok su plovili morem. Taj isti Bog progovara i tebi: „Hrabro! Ja sam! Ne boj se!“ Ljudske računice lako prevare i iznevjere. Sve izgrađeno ljudskom snagom nestaje kao kula od karata. Čovjek se ne može boriti sam protiv valovlja koje udaraju u lađu njegova života. Potrebna mu je Sila odozgor. Potreban mu je Isus Krist.
Žao mi je što mnogi ne žele predati svoje živote u njegove ruke. Ima i onih koji su upoznali Isusa, ali brzo ih je napustio prvi zanos i povjerenje u Gospodina. I jedni i drugi osjećaju pogibao svoje lađe. Svaka sumnja razara odnos između čovjeka i Boga. Ona je poput neopravdane šutnje u međuljudskim odnosima. Njezina negativnost razara. No, dovoljan je samo jedan vapaj iz dna ponizne duše, iz srca: „Gospodine, spasi me!“ Odvažno krenimo po vodi iako se to čini nemogućim. Sve je za Boga moguće, jer on u gesti hodanja po moru gazi svakog neprijatelja ljudskoga roda, gazi smrt i svaki grijeh. Isusova je ruka uvijek ispružena. Čeka i znakovito progovara.
Autor komentara: pater Arek Krasicki ,CSSp Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.