PRVO ČITANJE 1Sam 1, 24-28 Ana zahvaljuje za rođenje Samuelovo.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Čim je Ana dječaka Samuela odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Gospodnji, u Šilo. A dječak je bio još vrlo mlad. Tada zaklaše junca, a majka dječakova pristupi k Eliju i reče: »Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodinu. Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.« I pokloniše se ondje Gospodinu. Riječ Gospodnja.
OTPJEVNI PSALAM: Ps 1Sam 2, 1.4-8
Pripjev:Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mojemu.
Kliče srce moje u Gospodinu, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoći tvojoj.
Lomi se luk junacima, nemoćni se snagom opasuju. Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život, ruši u Podzemlje i odande diže. Gospodin čini uboga i bogata, obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slaba iz prašine, iz bunjišta izvlači uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi počasna mjesta.
EVANĐELJE: Lk 1, 46-56
Učini mi Velika djela Svesilni.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje! Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. Riječ Gospodnja.
EVANĐELJE DANA – RAZMATRANJE
Po tko zna koji put čujemo Marijin ‘Veliča duša moja Gospodina’. Usudio bih se reći kako ga znamo svi naizust. Slavi duša moja, slavi život moj Gospodina. Daje mu slavu i hvalu. To je Marijin odgovor na Elizabetine riječi. Sve dotle Marija šuti. Nikome nije govorila o tome što se dogodilo s anđelom za navještaja. Nije išla na trgove i ulice izvikujući kako je ona majka budućega Mesije. Ne. Ona šuti i želi čuti od Elizabete potvrdnu riječ da je to istina. Nakon što je Elizabeta prepoznala u njoj Mesijinu majku, otvara Marija svoja usta. I u njezinu hvalopoju slijevaju se sve molitve i hvalopoji Staroga zavjeta ali i svih budućih naraštaja. Imamo pred sobom i poniznost i uzvišenost, i poniznu vjeru i osjećaj izabranja, kako će je ubuduće slaviti svi naraštaji. Marijin hvalospjev slavi Božju veličinu, njegovu moć i milosrđe, njegovu vječnu vjernost.
Pitamo se, nije li od Marije neskromno govoriti o sebi kako će je ubuduće slaviti svi naraštaji. Gospodinova majka prorokuje za svu potonju budućnost kako će u Crkvi odzvanjati njezina slava i štovanje, do kraja svijeta i vremena. U Marijinu štovanju Crkva nije ništa izmislila što bi bilo mimo ili protiv Pisma. Tu se ispunja Božji plan i proroštvo. Ove Marijine riječi ne bijahu samo osobne, nego je kroz nju Duh progovorio, upravo kao što je prethodno govorio kroz Elizabetu. Marija samo nastavlja ono što joj je tetka Elizabeta pretkazala, ispunjena Duhom. “Odsada će me blaženom zvati svi naraštaji!” – to je riječ nadahnuta samim Duhom Svetim, i štujući Mariju Crkva čini samo ono što joj Duh nalaže i u što je Duh Božji uvodi.
Marija je bila Božjim svjetlom prosvijetljenja, prožeta, svijetlila je ljubavlju i dobrotom. Ona živi od Božje riječi i za Božju riječ. Uronjena u riječ i svjetlo, daruje se Bogu, a Bog se daruje njoj, daruje joj svjetlo istine i mudrosti. Tko s Bogom misli, misli dobro, tko s Bogom živi, živi ispravno, tko s Bogom razgovara, razgovara mudro. On ima razlikovne kriterije za stvari ovoga svijeta. Postaje razborit, mudar i istodobno dobar. Postaje snažan i odvažan Božjom snagom koja se suprotstavlja zlu i promiče dobro u svijetu.
Marija razgovara i s nama, ona nam govori, ona nas poziva upoznati Božju riječ, zavoljeti Božju riječ, živjeti s Božjom riječi, misliti Božjim mislima i riječima. Božje kategorije naskroz se razlikuju od ljudskih, Božja slava ima drukčiju stukturu od ljudske, Božje bogatstvo drukčiji ustroj od ljudskoga luksuza. Ljudsko treba velikih riječi, puninu, raskoš, dok se Bog očituje u malenosti, neznatnosti, on se konkretizira u rubnome i prezrenome. Bog uzima drukčije parametre od nas ljudi, i to je uzeo Bog kako bi nam priopćio svoju slavu i veličinu. U siromaštvu je Bog objavio svoje bogatsvo, u malenosti svoju veličinu. To je Božja gramatika, Božja slovnica u svijetu, i tko nju ne razumije i ne čita, ne će razumjeti Božje utjelovljenje u svijetu ni naš smisao štovanja Marijina lika. Bog si nije izabrao nikakvu rimsku princesu ni grčku ljepoticu, nego ženu sa sela, malenu i neznatnu, otvrdlu u siromaštvu. Ne izabire princezu iz palača, nego sa sela. Upravo takvu uzima Duh Sveti za svoju zaručnicu, za svoj novi Hram. Nije rodila u palači okružena svitom, nego u štali, okružena životinjama. Bog nije izabrao ono što je u ljudskim očima moćno i veliko, kraljevsko, apolonsko, bogato, raskošno, nego što je neznatno, ponižavajuće i posve na rubu, marginalno. To je Marija iz njezina i našega Magnificata.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
