Gospodine, pomozi mi pristupiti tvojim riječima novim očima i ušima, u čudu i vjeri.
IV. korizmeni tjedan
Ponedjeljak, 11. 03. 2024 Svagdan
Prvo čitanje:
Iz 65,17-21
Više se neće čuti ni plač ni vapaj.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim narodom. U njemu se više neće čuti ni plač ni vapaj. U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana, ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se smatrati. Gradit će kuće i stanovat u njima,
saditi vinograde i uživati rod njihov.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 30,2.4-6.11.12a.13b
Pripjev: Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio!
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni:
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Evanđelje:
Iv 4,43-54
Idi, sin tvoj živi.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus iz Samarije u Galileju. Sam je izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdan. Jer su i oni bili uzišli na ‘blagdan.
Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. Kad je čuo da je Isus došao iz Jude’ u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sin jer već samo što nije umro. Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!« Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.« Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.« Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.
Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Kada se Isus vratio u Galileju, lijepo su ga primili jer su ljudi vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana. Očito je da su ti Galilejci Židovi. Sišli su u Jeruzalem pokloniti mu se i ondje su bili svjedocima nekih njegovih čudesa.
Kana je ponovno počašćena posjetom samog Gospodina. Sin nekog kraljevskog službenika … bolovao je u Kapernaumu. Taj je čovjek nesumljivo bio Židov u službi kralja Heroda. Ali mora da je donekle vjerovao u Kristovu sposobnost iscjeljivanja, jer je došao izravno k Njemu i molio ga da siđe i ozdravi njegova sina na umoru. Njegova je vjera u izvjesnom smislu bila manjkava. Mislio je da Isus mora biti uz dječakovu postelju kako bi ga iscijelio. Međutim, Spasitelj ga zbog toga nije prekorio, nego ga je pohvalio za onoliko vjere koliko jest pokazao.
Ovdje vidimo kako vjera toga čovjeka raste. Pokazao je onoliko vjere koliko je imao, a Gospodin mu je dao još. Isus ga je poslao doma s obećanjem: “Sin tvoj živi.” – Sin je bio iscijeljen. Bez ikakva čuda ili vidljiva dokaza, čovjek je povjerovao riječi Gospodina Isusa i pošao doma. To je vjera na djelu! I kako se približavao domu, pohitaju mu u susret sluge sa sretnom viješću da mu je sin dobro. Kraljevski službenik povjerova i sav dom njegov. (William MacDonald: “Komentar Novoga zavjeta”)