U trenucima kad ne vidimo izlaz, Bog nas ne ostavlja. Tada nas nosi na svojim rukama.
U svakodnevnom životu dolaze trenuci kad nam se čini da je sve protiv nas. Molimo, ali čini se da nebo šuti. Čekamo odgovore, a ne dolaze. Srce postaje teško, misli nemirne.
Ali upravo tada, kad nam je najteže, Bog je zapravo najbliže. On vidi tvoje suze koje možda nitko drugi ne vidi. On čuje tvoje tihe molitve koje nitko ne zna. On zna težinu koju nosiš u svojoj nutrini.
U Starom zavjetu čitamo: “U svojoj ljubavi i samilosti On ih je otkupio, podigao ih je i nosio u sve dane prošlosti” (Iz 63,9).
Kao Otac koji podiže dijete kad padne, tako i Bog podiže tebe kad ne možeš sam dalje. Nije Bog dalek kad patimo — On tada najviše djeluje.
Zato, kad ti se čini da nema odgovora, sjeti se: On radi. U tišini, u skrivenom, On priprema rješenje. Vjeruj, jer poslije svake oluje dolazi sunce. Nakon suza dolazi radost.
