Međuljudski se odnosi stvaraju u svim područjima ljudskog života. Njih se gradi bilo u užoj skupini ljudi, kao što je obitelj i uži krug prijatelja, bilo na široj razini, kao što su daljnja rodbina, radne kolege, poznanici i sl. Koliko su ti odnosi za nas osobno zadovoljavajući, možemo vidjeti prema tome kakvi osjećaji iz njih proizlaze.
Naime, ako je neki odnos dobar, onda iz njega izlazimo zadovoljni, sretni, ispunjeni i željni ponovnog susreta. Ako nije tako, onda taj odnos ruši naš nutarnji mir, stvara u nama nelagodu, rađa negativne osjećaje i sl. Sve su to pokazatelji koji nam govore je li neki odnos dobar ili pak nije. Osim toga, u međuljudskim odnosima sasvim je normalno da ponekad dođe do sukoba i trzavica pa čak i većih svađa koje onda, nažalost, mogu prijeći i u dugogodišnje neprijateljstvo i mržnju.
Ovo se događa bilo između članova uže obitelji, među prijateljima, radnim kolegama, poznanicima i sl. Budući da smo ograničena ljudska stvorenja i podložna grijehu te usto imamo uski i ograničeni pogled bilo na svijet, bilo na drugog čovjeka, možemo lako zbog svoje ograničenosti upasti u vrtlog sukoba i grijeha iz kojega onda nastaje mržnja i neprijateljstvo.
Živimo u društvu koje malo poznaje i mari za oprost. Zašto neopraštanje nije dobra opcija?
Naša nas kultura tjera da ne opraštamo. Slavi i uzdiže ljude koji nisu spremni oprostiti. Kao rezultat toga, imamo društvo ispunjeno gorčinom, osvetoljubivošću, bijesom i mržnjom prema drugima.
Za kršćanina je, međutim, bez obzira na problem, bez obzira na uvredu, neopraštanje očigledan čin neposluha.
Tada pristupi k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.” (Matej 18, 21-22)
1. Neopraštanje će vas zatočiti u vašoj prošlosti
Sve dok ne uspiješ oprostiti uvreditelju, okovan si za prošlost. Neopraštanje održava tu bol živom. Neopraštanje nikada ne dopušta da ta rana zacijeli, a vi prolazite kroz život podsjećajući se na ono što vam je učinjeno, raspirujući tu bol i čineći sebe sve ljućim. Idete kroz život gomilajući loše osjećaje.
Sada, razmislite o tome. Koja je svrha toga? Koja je korist? Neopraštanje vas samo zatoči u prošlosti i oduzima vam radost življenja. S druge strane, oprost otvara vrata i pušta zatvorenika van. Oprost vas oslobađa vaše prošlosti.
2. Neopraštanje će proizvesti gorčinu
Kada se sjetite uvrede učinjene protiv vas, a niste oprostili, postajete ogorčena osoba. Gorčina nije samo grijeh; to je infekcija, i zarazit će vas cijeli život. Uznemireni sjećanjima na ono što ne možete oprostiti, vaše misli postaju zloćudne prema drugima, a cijeli vaš pogled na život postaje iskrivljen.
Oprost, s druge strane, raspršuje gorčinu i zamjenjuje je ljubavlju, radošću, mirom, blagošću, dobrotom, vjerom, krotkošću i samokontrolom. Zašto bi itko želio živjeti u zatvoru svoje prošlosti?
3. Neopraštanje će Sotoni otvoriti vrata
Neopraštanje izbacuje prostirku dobrodošlice i poziva demone unutra. Tamo gdje imate neriješenu gorčinu i duh koji ne prašta, ustupili ste mjesto đavlu.
Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu. (Efežanima 4, 26-27)
4. Neopraštanje će spriječiti vaše zajedništvo s Bogom
Isus je rekao da ako oprostite ljudima kada griješe protiv vas, vaš će nebeski Otac također oprostiti vama (Marko 11, 25). Ako ne oprostite ljudima grijehe njihove, ni Otac vama neće oprostiti grijehe.
Oprostiti znači okrenuti ključ, otvoriti vrata i pustiti zatvorenika van. Ako mi to nismo spremni, ne možemo to očekivati od Boga za sebe.
Prijatelji, oprost se nikada ne zaslužuje, ali je uvijek potreban. Mi opraštamo, kao što je i Bog nama oprostio i nastavlja nam opraštati.
