Čuda doista postoje i neka od njih ne prestaju iznenađivati ni nakon šest stoljeća. Jedno takvo čudo dogodilo se krajem 14. stoljeća i, osim u iznimno rijetkim godinama, ponavlja se svake zime do danas.
Upravo zbog tog događaja Blažena Djevica Marija dobila je poseban naslov koji i danas budi strahopoštovanje i divljenje: Gospa od Cvijeća (Madonna dei Fiori).
Događaj koji je promijenio povijest
Prema povijesnim zapisima i predaji, čudo se dogodilo 29. prosinca 1336. godine, u poslijepodnevnim satima, na rubu grada Bra, na putu prema Torino, gradu u kojem se danas čuva Torinsko platno.
Toga zimskog dana mlada žena imenom Egidia Mathis, tek udana i trudna sa svojim prvim djetetom, vraćala se kući po hladnoći.
Na putu je prišla kamenom stupu uz cestu, na kojem se nalazila freska Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom.
Susret pun straha i vapaj Majci
U tom trenutku ugledala je dvojicu muškaraca čiji su prijeteći pogledi u njoj probudili snažan strah. Egidia je instinktivno shvatila da je u ozbiljnoj opasnosti.
U panici je potrčala prema stupu s Gospinom slikom i iz dubine srca zazvala Mariju u pomoć.
Prema svjedočanstvu koje se stoljećima prenosilo s koljena na koljeno, sa stupa se tada prolomila snažna svjetlost, a Gospa se ukazala.
Jednim je pokretom ruke otjerala napadače, koji su u strahu pobjegli. Marija se potom okrenula Egidiji, blago joj se osmjehnula i utješila je poput majke svoju kćer.
Porod i početak čuda
Emocionalni šok i silan stres bili su toliko snažni da je Egidia upravo na tom mjestu, prije vremena, rodila dijete. No čudo se tu nije zaustavilo.
U blizini stupa nalazila se živica crnog trna, potpuno gola, smrznuta i okovana ledom. Pred očima svjedoka, ta je trnina iznenada procvjetala prekrivena tisućama bijelih cvjetova, usred duboke zime.
Cvijeće usred zime znak života
Vjernici su u tom prizoru prepoznali snažnu simboliku: dvostruko slavlje života. Majka koja je donijela na svijet Spasitelja i majka koja je upravo rodila novo dijete.
Egidia je s novorođenčetom potrčala kući i ispričala što se dogodilo. Vijest se munjevito proširila, a cijeli je grad pohrlio vidjeti čudo Gospe od Cvijeća.
Čudo koje se ponavlja svake godine
Od toga dana pa sve do danas, crni trn na istom mjestu cvjeta svake godine između 25. prosinca i 15. siječnja – potpuno izvan svog prirodnog ciklusa.
Zabilježene su samo dvije iznimke: 1914. i 1939. godina, godine u kojima su započela dva svjetska rata. Mnogi u tome vide snažnu simboličnu poruku o duhovnoj zimi čovječanstva.
Znanost bez odgovora
Znanstvenici i botaničari već stoljećima pokušavaju pronaći objašnjenje. Istraživanja su započela još u 18. stoljeću, a u njima su sudjelovali i stručnjaci Botaničkog vrta Sveučilišta u Torinu. Zaključak je uvijek isti: ne postoji prirodno objašnjenje.
Crni trn (Prunus spinosa) cvjeta samo jednom godišnje u proljeće, između ožujka i travnja. Tlo, klima i podzemni uvjeti ne razlikuju se od okolnih.
Zanimljivo je i da pripada porodici Rosaceae, obitelji ruža koje su kroz povijest snažno povezane s Blaženom Djevicom Marijom.
Nastanak velikog svetišta
Neprestani dolazak hodočasnika potaknuo je izgradnju male crkve uz izvorni stup. Godine 1626. podignuto je veće svetište danas poznato kao Staro svetište. Prošireno je 1844., a zbog sve većeg broja vjernika 1933. godine sagrađeno je i Novo svetište.
U Starom svetištu čuva se slika Gospe od Cvijeća iz 1638. godine, djelo flamanskog slikara Jeana Clareta. U Novom svetištu nalazi se velika slika prvog čuda: Egidia kleči u molitvi, dok se napadači u strahu udaljavaju.

