Nažalost, u današnjoj je crkvi prihvatljivo uživati u propovijedima i bogoslužju, ali ipak otići kući potpuno nepromijenjen.
Pavao je propovijedao poruku evanđeoske snage i želio je tu snagu za Timoteja iz određenog razloga. “U posljednjim će danima doći vremena poteškoća. Jer ljudi će biti samoljubivi, srebroljubivi, oholi, oholi, uvredljivi, neposlušni svojim roditeljima, nezahvalni, nesveti, bezosjećajni… koji neće voljeti dobro, podmukli, bezobzirni, naduti od uobraženosti, ljubitelji užitaka radije nego ljubitelji Boga, koji će imati izgled pobožnosti, ali poričući njegovu moć. Klonite se takvih ljudi” (2. Timoteju 3:1-5, ESV).
Ovdje Pavao govori o posjetiteljima crkve i opisuje ih kao one koji imaju samo “oblik pobožnosti”. Ovi kršćani nisu imali ništa protiv odlaska u sinagogu, čitanja duhovnih tekstova ili sudjelovanja u vjerskim aktivnostima. Pa ipak, Pavlov savjet Timoteju bio je: “Kloni ih se.” Govorio je: “Opasno je biti u blizini tih ljudi. Počet ćete misliti da je njihov način prihvatljiv. Možda izgledaju pobožno, ali Gospodin gleda u srce i vidi nesvetost i umišljenost.”
Pavao je rekao da su ti kršćani “uvijek učili i nikada nisu mogli doći do spoznaje istine” (2. Timoteju 3:7). Drugim riječima, slušali su sva evanđeoska učenja, ali ih nikada nisu uzimali k srcu. To ih je učinilo nemoćnima jer su se “protivili istini” (vidi 2. Timoteju 3:8).
Zapazite kako Pavao započinje ovaj odlomak: “U posljednjim danima doći će vremena poteškoća” (2. Timoteju 3,1). On jasno kaže da će opasna vremena uvenuti površnu vjeru. Ja sam vjerojatno najmanje proročki živući kršćanin, ali čak i ja vidim loša vremena na obzoru. Kada se globalna gospodarstva pokolebaju, prosječni Amerikanac suočava se s financijskom katastrofom i političkim nemirima, tada se mora nešto dati.
Što će većina kršćana učiniti kada stvari krenu jako loše? Jesu li naša srca doista spremna nositi se s teškim vremenima? Prijatelju, ako ne živimo život osnažen od Boga, problem je u nama, a ne u Gospodinu. Tražite Boga i njegovu Riječ i on će nas osnažiti da ustrajemo do kraja.
Autor: Gary Wilkerson
