Kroz posljednja desetljeća trojica papa izrekli su riječi koje danas zvuče snažnije nego ikada. Govorili su o duhovnoj borbi, o krizi vjere, o vremenu kušnje kroz koje će proći Crkva i svijet.
Nisu širili strah nego pozivali na budnost, obraćenje i povratak Bogu. Jesmo li već u tom razdoblju?
Povijest Crkve nikada nije bila lišena kušnji. No određeni trenuci nose posebnu težinu trenutke u kojima pastiri podižu glas kako bi upozorili vjernike na ozbiljnost vremena.
Od pontifikata svetog Ivan Pavao II, preko teološke dubine Benedikt XVI., do snažnih poruka Papa Franjo, ponavlja se ista nit: čovječanstvo prolazi kroz duboku duhovnu borbu.
Duhovni sukob koji se ne vidi očima
Sveti Ivan Pavao II. govorio je o velikoj konfrontaciji između Evanđelja i „antievanđelja“. Njegove riječi nisu bile političke, nego duhovne. Govorio je o borbi za srce čovjeka hoće li se okrenuti Kristu ili će živjeti bez Boga.
Njegov snažan poziv „Ne bojte se!“ bio je odgovor na strah vremena. Poruka je bila jasna: kriza dolazi, ali Krist je Gospodar povijesti.
Crkva koja će biti manja ali čišća
Kao teolog i kasnije papa, Benedikt XVI. promišljao je o budućnosti Crkve. Govorio je o mogućnosti da Crkva izgubi društvenu moć, brojnost i povlastice ali da postane duhovno snažnija.
Prema njegovoj viziji, Crkva budućnosti bit će manja, ali uvjerenija. Neće se oslanjati na političku potporu, nego na vjeru, sakramente i molitvu. U vremenu kada svijet postaje sekulariziran, upravo takva Crkva može biti svjetionik nade.
„Treći svjetski rat u dijelovima“
Papa Franjo više je puta govorio da svijet već živi u „Trećem svjetskom ratu u dijelovima“. Nije mislio samo na oružane sukobe, nego na globalnu kulturu nasilja, ravnodušnosti i duhovne praznine.
Njegov vapaj za mirom nije politički slogan, nego poziv na obraćenje srca. Rat započinje u čovjeku u oholosti, pohlepi i mržnji. Mir također započinje u čovjeku u molitvi, opraštanju i poniznosti.
Jesmo li već u vremenu kušnje?
Ako promatramo svijet danas – krize obitelji, pad vjere, relativizam, ratove i podjele teško je ne primijetiti ozbiljnost trenutka. No pape nisu naviještale očaj, nego odgovornost.
Poruka trojice papa može se sažeti u tri riječi:
-
Obraćenje
-
Hrabrost
-
Nada
Crkva je kroz povijest prolazila progone, hereze i ratove i uvijek je izlazila pročišćena. Možda i danas živimo proces pročišćenja.
Ovdje je Papa opet proročki pokušao dati do znanja da rat ne treba početi nego on traje, međutim opet ga nitko nije čuo. Svijet je nastavio živjeti iluziju, vladari su nastavili ubijati, prodavati i kupovati ljudske živote.
A ljudi i dalje ne iščekuju mir bez da na miru djelotvorno rade i mole. Naposljetku, rat je izbio vidljivo u srcu Europe. Ubijene su stotine, tisuće, ljudi a nemir je zahvatio cijeli planet. Papa nas opet iznova moli da živimo i budemo mir, da molimo za mir. Ali tko ga zaista čuje?
Vrijeme buđenja
Nije pitanje dolazi li kušnja nego kako ćemo na nju odgovoriti. Hoćemo li ostati mlaki i uspavani ili ćemo produbiti molitvu, sakramentalni život i svjedočanstvo vjere?
Pape nisu širile strah. One su nas budile. Možda je upravo sada vrijeme da ih ozbiljno poslušamo.

