Jamstvo o globalnim događajima koji se brzo odvijaju
Vjernici se posvuda pitaju: “Jesmo li u posljednjim godinama ljudske povijesti?” Sva razmišljanja o ovoj temi su puka nagađanja. Međutim, jedno je sigurno: događaji u svijetu se ubrzavaju.
Prema onome što je Izaija vidio, zemlja nije krenula prema pomlađivanju nego prema potpunoj propasti. “Zemlja je silovito slomljena, zemlja je rascijepljena, zemlja se vrlo potresla. Zemlja će se kolebati amo-tamo kao pijanica i rasklimavat će se kao koliba; njegov će prijestup biti težak na njemu, pašće i više se ne diže” (Izaija 24:19-20, NKJV).
Kad takvo vrijeme dođe, što će se dogoditi s pravim Isusovim sljedbenicima? Ako svijet bude postojano gori sve dok se Izaijino proročanstvo ne ispuni – ako ćemo proći kroz nesreće koje ne možemo ni zamisliti – kako će se Bog pobrinuti za nas?
Kao što nas Gospodin upozorava na nevolje koje nas čekaju, otkriva nam i kako će nas zaštititi.
Naš Bog ima jasan plan. Jednostavan je, ali je apsolutan kao i sam svemir. Njegov plan može se sažeti u jednu rečenicu: On će nas snagom svoje predodređene riječi proći kroz sve.
Bit ćemo sačuvani izgovorenom Božjom riječi. To je riječ izbavljenja izrečena od samog postanka svijeta. Doista, ovaj plan je nešto što je Bog odredio prije nego je svijet postojao.
Naš Bog nikada nije zatečen nespreman; ništa ga ne čudi. Imao je plan da nas sačuva mnogo prije nego što se pojave nacije, vojske, ratovi, depresije, pošasti i nasilje: “On je… odredio njihova unaprijed određena vremena” (Djela 17,26). Bog je predvidio sve te stvari i izgovorio je u postojanje riječ očuvanja koja je vječna i nepokolebljiva kao i njegov vlastiti karakter. “Po Božjoj riječi nebo je bilo od davnina, i zemlja… Ali nebo i zemlja koji su sada sačuvani istom riječju, čuvaju se za oganj do dana suda” (2. Petrova 3:5, 7 ) .
Do tog vremena Isus Krist sve podupire snagom svoje riječi. “Koji je sjaj njegove slave i izraz lica njegova i koji sve podupire riječju svoje moći” (Hebrejima 1,3).
Vidite, Isus je rekao potpornu riječ svemu stvorenome. Dakle, kada je trideset i tri godine došao na zemlju kao čovjek, sve stvoreno bilo je održano vječnom riječju koju je on već rekao na početku. Tek na njegovu zapovijed te su se snage mijenjale i pokoravale novom nalogu. Kad su ga Isusovi učenici vidjeli kako umiruje more, rekli su: “Tako su se ljudi čudili govoreći: ‘Tko bi ovaj mogao biti da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?’” (Matej 8,27) .
Jednako sigurno kao što je sve stvorio snagom svoje riječi, Gospodin je izgovorio vječnu riječ očuvanja kako bi sačuvao svu svoju djecu.
Godinama sam se pitao o punom značenju Gospodinovih riječi da „ne živi čovjek samo o kruhu; a čovjek živi od svake riječi koja izlazi iz usta Gospodnjih” (Pnz 8,3). Sada znam.
Mojsije je izgovorio ove riječi Izraelcima podsjećajući ih na Božju vjernost. Značenje je ovo: “Gospodin ti je dopustio da iskusiš glad. Ponizio te je dovevši te na mjesto gdje je sva ljudska domišljatost bila uzaludna. Da se Bog nije nadnaravno pobrinuo za tebe, ti bi umro. Problem nije bila hrana, već povjerenje u njega. Gospodin koji je stvorio svijet imao je riječ očuvanja za vas. Sve su njegove riječi tvoje vjerom.”
Kad je Izrael bio u pustinji, Bog je za njih učinio nešto novo. Izgovorio je riječi: “Neka bude mana. Neka se pitaju što je to.” Stvorio je nešto novo.
Izrael je mogao sazvati svoje prinčeve i vođe da isplaniraju i osmisle strategiju kako bi ih Bog mogao hraniti i brinuti se za njih. Nitko nikada ne bi zamislio da će Bog pokriti zemlju malim, bijelim, okruglim sjemenkama, novom vrstom hrane koju čovječanstvo nikada prije nije vidjelo ni okusilo.
Želite li znati kako će vas Bog sačuvati u svim vašim teškim vremenima? On će to učiniti izgovaranjem nove riječi ako je potrebno, stvarajući sve što vam je potrebno snagom svoje riječi. Sve što je Bog trebao učiniti bilo je izgovoriti riječ “manna”, i cijela generacija Izraelaca je bila sačuvana.
Isus je koristio istu istinu kada ga je Sotona iskušavao da pretvori kamen u kruh kako bi ublažio svoje napade gladi. Krist je odgovorio: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Matej 4:4).
Dok se Isus suočavao s glađu i žeđu u pustinji, njegovo je srce bilo mirno jer je znao da je Otac rekao riječ da je siguran. O njegovoj se misiji govorilo od postanka svijeta i nikakvo oružje protiv te misije nije moglo uspjeti. Pouzdao se u svog Oca da će ga sačuvati na Božji način, snagom svoje riječi.
Mnogi kršćani pokušavaju shvatiti kako će se Bog pobrinuti za svoj narod kada propast svijeta dođe punom snagom.
Neki kršćani planiraju se izolirati u planinama ili pustinji. Isus ima drugačiji plan za nas. Ne brinite se govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili ‘Što ćemo piti?’ ili ‘Što ćemo obući?’” (Matej 6,31).
Naš nebeski Otac zna što nam treba i rekao je: “Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a sve će vam se ovo dodati” (Matej 6,33). Čujete li ovdje Isusovo obećanje? On će nam dati sve što trebamo. Kristova unaprijed određena riječ o nama bila je utvrđena na nebu mnogo prije nego što je itko od nas rođen.
Vjerujem da Bog ima određenu želju prema svom narodu u ovim teškim vremenima. To je da nam podari nepokolebljivo uvjerenje da će nas on sačuvati od vlasti Zloga. Bog nas očajnički pokušava ispuniti utjehom i mirom. Zakleo se da je njegova riječ za nas trajna i vječna.
„Tako je Bog, odlučivši obilnije pokazati nasljednicima obećanja nepromjenjivost svoga savjeta, to potvrdio zakletvom, da pomoću dviju nepromjenjivih stvari, u kojima je Bogu nemoguće lagati, možemo imati jaku utjehu mi, koji imamo pobjegli u utočište da se uhvatimo za nadu postavljenu pred nas. Tu nadu imamo kao sidro duše, sigurno i postojano, koje ulazi u Prisutnost iza zastora” (Hebrejima 6,17-19).
Je li vaša duša okovana strahom ili usidrena u nadi?
Uživate li u snažnoj utjehi koja se temelji na spoznaji da Bog ne može lagati i da je njegova riječ izašla kako bi vas sačuvala u zlim vremenima? Odvojite vrijeme da pročitate i probavite cijeli Psalam 91. Naći ćete vječnu Božju riječ isporučenu jednom zauvijek. Daje ga Bog koji ne može lagati. Iako je rečeno drevnom psalmistu, vrijedi za svaku generaciju od tada, a posebno za nas.
Razmotrite i ovu riječ iz Otkrivenja. “Nakon ovih stvari pogledah, i gle, veliko mnoštvo koje nitko ne mogaše izbrojiti…Tada mi jedan od starješina odgovori: ‘Tko su ovi obučeni u bijele haljine i odakle su došli?… Dakle reče mi: ‘Ovo su oni koji dolaze iz velike nevolje’” (Otkrivenje 7,9.13-14).
Ti su vjernici “izašli” i bilo je “veliko mnoštvo”. Ušli su, ali su izašli. Ne samo da su preživjeli velike patnje, nego su izašli kličući s vrlo posebnim svjedočanstvom. “Blagoslov i slava i mudrost, zahvala i čast i moć i moć Bogu našemu u vijeke vjekova” (Otkrivenje 7,12).
Ti ljudi nisu “samo preživjeli”. Prevladali su. Pjevali su o onome tko ih je izveo. Bog im se dokazao na sve načine. Naučili su mu “služiti noću i danju”, što znači kroz svoja najmračnija vremena, kao i kroz njihova najblagoslovljenija vremena.
Bog nije zainteresiran da nas jednostavno fizički sačuva hranom, vodom i skloništem. To nije velika pobjeda u njegovim očima. Pobjednici opisani u Otkrivenju 7 trijumfirali su u najgorim vremenima jer im je cijela Božja Riječ oživjela. Imali su njegovu jaku ruku i njegovu slavu i mudrost do kraja. Svaka riječ iz njegovih usta postala je stvarna i hvalili su ga velikom zahvalnošću.
Zamislite da nema očajavanja, klonuća ili predaje sotonskim prijetnjama. Ovi pobjednici izašli su oprani, odjeveni u bijelo i pobjednički, a takav će biti i njegov narod danas. Stoga, ohrabrite se. Njegova unaprijed određena Riječ kaže da bez obzira kroz što prolazimo, izlazimo. Aleluja!
Autor: David Wilkerson
