David je bio čovjek po Božjem srcu, ali je imao palu prirodu što je očito u Svetom pismu. U 1. Samuelovoj 30:1-8, David i njegovi ratnici vratili su se iz bitke i otkrili da su Amalečani spalili njihove domove u Siklagu i odveli žene i djecu.

Dok David još nije bio službeno okrunjen za kralja, već ga je Bog pomazao da bude kralj i da preuzme kraljevske odgovornosti za druge. Međutim, napravio je skupu pogrešku ostavljajući žene i djecu ranjivima na neprijatelja. Sveto pismo kaže da su David i njegovi ljudi plakali sve dok više nisu imali snage za plakanje. Postoji mjesto za tjeskobu zbog cijene pogrešaka ili grijeha. Zapravo, neka nam Bog da snage da plačemo nad slomljenošću.

Međutim, Davidove poteškoće bile su daleko od kraja. 1. Samuelova 30 kaže da su ljudi bili toliko ožalošćeni zbog situacije da su počeli raspravljati o kamenovanju Davida. Iako je David morao snositi dio odgovornosti za ishod svog izbora, odluka nije bila zlonamjerna, a kamenovanje nije bio ispravan odgovor. Povrh svega, Davidova obitelj također je bila zarobljena, a on je tugovao zbog vlastitih gubitaka. Bilo bi mu tako lako gledati na nepravednost situacije i obrušiti se na muškarce.

Umjesto toga, Sveto pismo kaže da se usred svoje nevolje “David ojačao u Jahvi, Bogu svom” (1. Samuelova 30:6, ESV). David je bio iskren o svom neuspjehu, ali počivao je u nevjerojatnoj snazi ​​Božjeg milosrđa. Nakon što se osobno ojačao u Božjoj prisutnosti, David je poduzeo vrlo važan sljedeći korak. Rekao je svećeniku Ebiatharu da mu donese oplećak, koji je bio pokrivalo svećenika. I sam kao otac, suprug i vođa, znam da je u iskušenju morao požuriti da povrati svoju ukradenu obitelj. Međutim, David je naučio lekciju o pokretanju i ne traženju Božje volje u molitvi.

Ovo mi tako snažno govori da se ne oslanjam na svoje ‘strategije’ ili svoje ‘know-how’ kako bih otjerao duhovnu tamu. Jedini Bog ima moć pobijediti tamu i on zna put do pobjede. Možda imate posla s intenzivnim situacijama, u nekima ste čak djelomično krivi. Otkupiteljska snaga Božje dobrote ostaje; Bog je vjeran iu trenucima u kojima mi nismo bili vjerni.

Autor: John Bailey