Bog ne gleda vanjštinu, nego ono što nosimo u srcu – i ne zaboravlja tvoju vjernost
Koliko puta si se osjećao sam, a da nikome nisi mogao reći što te tišti?
Koliko puta si pomagao, a nitko to nije primijetio? I koliko puta si molio, a odgovor nije dolazio?
U takvim trenucima često mislimo da nitko ne vidi, da nikome nije stalo. Ali Bog vidi. Bog zna.
On vidi tvoju šutnju i tvoju vjeru kad nitko ne zna kroz što prolaziš.
“Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,6)
Bog nije kao ljudi. On ne traži dokaze tvoje vrijednosti, On ne traži savršenost. On traži srce – tvoje ranjeno, ali predano srce.
U srijedu, na polovici tjedna, kad već osjećamo umor, On nas poziva na povjerenje.
Ne moraš sve razumjeti, samo Mu vjeruj. On sve vidi. I sve vodi.
Ne predaj se kad ne vidiš izlaz – jer tada On počinje djelovati.
Tvoje borbe nisu uzaludne. Tvoje suze nisu nevidljive. Tvoje molitve nisu zaboravljene.
Bog zna – i to je dovoljno.
