Fra Ivo Pavić o prokletstvu: Kako pronaći mir u Bogu?

Fra Ivo Pavić u svojim duhovnim poukama upozorava na opasnost života u kojem čovjek postupno zaboravlja Boga i dopušta da mu druge stvari postanu važnije od vjere.

Novac, karijera, uspjeh, zabava, društveni položaj, pa čak i pretjerana vezanost uz određene osobe mogu zauzeti mjesto koje u čovjekovu srcu pripada Gospodinu.

Čovjek može imati gotovo sve što želi, a ipak osjećati duboku prazninu. Kada molitva nestane iz svakodnevice, kada se zanemaruju Božje zapovijedi i kada srce prestane tražiti Božju blizinu, otvara se prostor duhovnoj udaljenosti od Boga.

U tekstovima koji se pripisuju fra Ivi Paviću posebno se govori o prokletstvu, blagoslovu, obraćenju i potrebi odbacivanja svega što čovjeka odvaja od Krista. Pritom je važno razlikovati duhovne pouke od tvrdnji koje bi bolest ili životnu nesreću automatski povezivale s prokletstvom.

Fra Ivo Pavić o prokletstvu i duhovnim opasnostima

U Knjizi Ponovljenog zakona, osobito u 28. poglavlju, nalazimo govor o blagoslovima i prokletstvima povezanima s vjernošću Božjem savezu. Taj biblijski tekst podsjeća na ozbiljnost čovjekova odnosa prema Bogu.

Među ponašanjima koja se u dostavljenoj duhovnoj pouci ističu nalaze se idolopoklonstvo, nepoštivanje roditelja, zanemarivanje nedjelje, bogopsovka, pobačaj, spolno ponašanje protivno crkvenom nauku i okultne prakse.

Posebno se upozorava na traženje pomoći kod vračara, proricanje budućnosti i druge oblike okultizma. Katolička Crkva takve prakse odbacuje jer su protivne povjerenju koje vjernik treba imati u Boga.

U tekstu se spominje i autor Derek Prince, koji je u knjizi Blagoslov i prokletstvo govorio o obiteljskim teškoćama koje je povezivao s prokletstvom.

Među njima navodio je ponavljajuće psihičke slomove, nasljedne bolesti, spontane pobačaje, neplodnost, probleme reproduktivnog zdravlja, rastave, financijske poteškoće i samoubojstva.

Važno je naglasiti da takve teškoće nisu dokaz prokletstva. Bolesti imaju medicinske uzroke, a psihičke teškoće zahtijevaju razumijevanje i stručnu pomoć. Čovjeka koji pati ne smije se dodatno opterećivati strahom ili krivnjom.

Posebna se pozornost posvećuje i riječima kojima povrjeđujemo druge. Proklinjanje, mržnja i teške uvrede mogu ostaviti duboke emocionalne i duhovne posljedice, osobito kada dolaze od roditelja ili drugih osoba od autoriteta.
Kršćanski odgovor na takve rane nije život u strahu, nego opraštanje, pomirenje i povjerenje u Božje milosrđe.

Kako se osloboditi duhovnog nemira i vratiti Božjem blagoslovu?

U dostavljenoj pouci ističe se nekoliko koraka duhovne obnove: iskreno pokajanje, povratak Bogu, odricanje od grijeha i okultnih praksi, opraštanje onima koji su nas povrijedili te molitva za oslobođenje.

Vjernik je pozvan priznati svoje pogreške, potražiti sakrament pomirenja i ponovno izgraditi odnos s Kristom. Oprostiti drugima ne znači opravdavati učinjeno zlo, nego odbaciti mržnju koja nas zarobljava.

Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima podsjeća da nas je Krist otkupio svojom žrtvom na križu (usp. Gal 3,13-14). Upravo je Kristovo otkupljenje temelj kršćanske nade.

Zato molitvu ne treba promatrati kao čarobnu formulu koja automatski uklanja životne teškoće, nego kao iskreno predanje Bogu.

Molitva za oslobođenje i Božji blagoslov

Ja, sada, u ime Isusovo, poništavam svako prokletstvo koje je prisutno u mom životu i ulazim u Abrahamov blagoslov, koga je Bog blagoslovio u svemu“ (usp. Gal 3,13-14).

Gospodine, također, opraštam svakoj osobi koja me povrijedila i učinila mi zlo (u tišini oprosti).
Opraštam im, moleći Te da Ti oprostiš meni, te vjerom primam Tvoje oproštenje.

Odričem se svakog kontakta s okultizmom. Mrzim te zle stvari i više im neću dati mjesta u svome životu.

Sad vjerujem, Gospodine Isuse, da sam učinio ono što si od mene tražio.
I s autoritetom koji mi daješ kroz svoju Riječ i kroz svoje Ime:

oslobađam sebe i svoju obitelj od svakog prokletstva koje je bilo nad nama. Oslobađam sebe, sada – u ime Isusa Krista. Amen.

Vjerom sada primam svoje oslobođenje i svoj blagoslov.
Isuse, darujem Ti svoju dušu.

Molim Te, uđi u moj život i spasi me.
Ispuni me svojim životom.

Najvažnija poruka ove duhovne pouke jest da se čovjek ne treba predati strahu, nego Kristu. Bog nas poziva na obraćenje, život u njegovoj milosti, ljubav prema bližnjima i povjerenje u snagu njegove prisutnosti.

Onaj tko želi pronaći mir neka započne iskrenom molitvom, ispovijedi, sudjelovanjem u svetoj misi i svakodnevnim nastojanjem da živi po Evanđelju.