Božić nije tek datum u kalendaru, niti puka dekoracija trgova, puni blagdanski stolovi ili crkve koje se već sutradan isprazne.
Božić je svetkovina koja otkriva Božju prisutnost među ljudima i poziva na obraćenje, na duboku i stvarnu promjenu srca.
Iako se Isus rodio u siromaštvu i skrovitosti, Njegov dolazak i danas mijenja živote ljudi diljem svijeta. O pravom smislu Božića, otvaranju srca Bogu i snazi Božjeg djelovanja razgovarali smo s mladim dominikancem Ivan Dominik Iličićem.
Što zapravo slavimo na Božić?
Glavna teološka bit slavlja Božića jest utjelovljenje Sina Božjega – Incarnatio. Središnja istina Božića glasi: vječni Sin Božji postao je čovjekom.
Evanđelist Ivan to izražava riječima: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.” (Iv 1,14)
Božić svjedoči da Bog ne ostaje udaljen, nego ulazi u ljudsku povijest, u vrijeme i tijelo. Crkva ispovijeda da je Isus Krist istinski Bog i istinski čovjek, bez miješanja i bez razdvajanja dviju naravi.
Spasenje započinje u tijelu jer Krist ne spašava čovjeka izvana, nego preuzima ljudsku narav kako bi je iznutra izliječio i preobrazio.
Tu istinu snažno je izrazio sveti Atanazije riječima: „Bog je postao čovjekom da bi čovjek postao dionikom Božjega života.”
Kako se oduprijeti materijalizmu oko Božića?
Današnji zapadni svijet Božić često pretvara u festival blještavila, potrošnje i površnih sadržaja. Pozvani smo oduprijeti se toj logici i usmjeriti srce prema Svetoj Obitelji Isusu, Mariji i Josipu prema jaslicama.
Lijepo je da se obitelji okupljaju, da stolovi budu bogatiji i da se dijeli radost, ali ništa od toga ne smije zasjeniti Isusa.
On je središte Božića i razlog naše radosti. Ako Njega stavimo u središte, ni darovi ni običaji neće nas udaljiti od Boga, nego će dobiti dublje značenje.
Kako otvoriti vrata srca Isusu?
Inicijativa uvijek dolazi od Boga. Sama logika Božića to potvrđuje: Bog postaje čovjekom, prigiba se prema nama i objavljuje svoju poniznu ljubav.
Toliko nas ljubi da mu nije bilo teško roditi se u betlehemskim jaslama kako bi se mogao roditi i u našim životima. Bog ne ulazi na silu. Kao što se ponizno rodio u Betlehemu, tako i danas ponizno stoji pred vratima našeg srca i čeka.
Milost je dar, ali dar koji treba prihvatiti. Tko iskreno i ponizno traži Boga, tko želi promjenu i surađuje s milošću, doživjet će preobraženje.
Zašto je Isus rođen u siromaštvu i progonstvu?
Svemogući Bog ulazi u povijest tiho i skrovito, bez reflektora i moći. Objavljuje se pastirima, a ne moćnicima. Time pokazuje da Božja logika nije logika ovoga svijeta.
Bog je izabrao siromaštvo i odbačenost kako bi se solidarizirao s ljudskom patnjom. Njegov dolazak znak je nade svima koji trpe siromašnima, obespravljenima, prezrenima i progonjenima.
U Isusu mogu pronaći smisao, dostojanstvo i vječno spasenje.
Božje djelo koje nitko ne može uništiti
Dijete rođeno u skrovitosti prije dvije tisuće godina danas slavi velik dio čovječanstva, čak i oni koji ne vjeruju. To nije ljudsko djelo, nego Božje nadnaravno i čudesno.
Nijedna ljudska ni đavolska sila ne može uništiti Božje djelo. Ideologije prolaze, a Bog i Crkva ostaju.
I danas Bog pronalazi ljude koji mu otvaraju srce, primaju milost, postaju preobraženi i šire radosnu vijest spasenja. Oni su dokaz da je Bog živ i oni potvrđuju Božić.
