Prvo čitanje:
Izl 12,37-42
Noć kad je Gospodin Izraela izbavio iz Egiptaipta.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Pođu Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.
A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo.
A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu. Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.
I kad se navrši četiri stotine i trideset godina točno onoga dana sve čete Gospodnje iziđoše iz zemlje egipatske.
Ona noć koju je Gospodin probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Gospodinu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 136,1.23-24.10-12.13-15
Pripjev: Vječna je ljubav njegova!
Hvalite Gospodina, jer je dobar:
On se spomenu nas u poniženju našem:
Od dušmana nas naših oslobodi:
On pobi prvorođence Egiptu:
Izvede Izraela iz njega:
Mišicom jakom, rukom ispruženom:
On Crveno more razdvoji:
Provede Izraela posred voda:
I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more.
Evanđelje:
Mt 12,14-21
Poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo.
On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje!
Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti sve dok do pobjede ne izvede pravo.
Ime njegovo nada je narodima!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Isus je bio ozdravio jednog čovjeka, no umjesto da su farizeji bili sretni jer je ozdravljen čovjek kojem oni nisu mogli pomoći, oni su se razbjesnili i održali vijećanje kako da ga pogube.
Kad je Isus doznao što kane, sklonio se odande.
Njegova je milosna služba bila u ispunjenju Izaijina proročanstva 41, 9; 42, 1-4. Prorok je predskazao Mesiju kao blagog Osvajača.
Isusa prikazuje kao Slugu koga je Jahve odabrao, Ljubljenog miljenika Božje duše. Bog će staviti Duha Svetoga na njega – to je proročanstvo ispunjeno na Isusovu krštenju, te će naviještati sud narodima.
Izaija je nadalje predskazao da se Mesija neće prepirati ili vikati, a njegov se glas neće čuti po ulicama.
On neće polomiti zgnječenu trsku ili ugasiti stijenj što tinja. On neće gaziti po siromašnima ili obespravljenima kako bi postigao svoje ciljeve.
Ohrabrivat će i jačati ljude slomljena srca, ugnjetene.
I iskru vjere će rasplamsati u plamen. Njegova će se služba nastaviti sve dok pravdu ne izvede do pobjede. U njegovo ime uzdat će se narodi. (prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)
