Na današnji dan davne 1506. nastala je službena obrambena snaga Vatikana, Švicarska garda, na zahtjev pape Julija II. koji je zamolio švicarske kantone da mu pošalju malu vojsku od 200 ljudi za obranu Papinske Države. Tim povodom donosimo priču o svakodnevici jednog Papinog čuvara.
Gardisti imaju misiju štititi papu u svakoj situaciji i jamčiti sigurnost papinske rezidencije. Organizirani prema vojnim principima, čuvaju ulaze u Vatikan i osiguravaju mir i red u Apostolskoj palači. A evo kako izgleda dan jednog papinog čuvara, narednika Heinza Egglija.
Narednik Eggli živi sa suprugom u stanu izvan Vatikana, a na dužnost putuje biciklom.
Dječački san postao je java jer je zadovoljavao posebne kriterije koje zahtjeva Švicarska garda.
Kako bi pristupio gardi morao je biti katolik i švicarski građanin u dobi od 18 do 30 godina, minimalne visine 1, 74 m, atletske tjelesne građe, čiste reputacije, imati završenu srednju školu i proći obuku u švicarskim oružanim snagama. Prilikom pridruživanja nije smio biti u braku te je morao prisegnuti na odgovornost za sigurnost Svetog Oca.
„Srećom sam visok točno 1, 74 m, upravo onoliko koliko mora biti visok jedan gardist papinske vojske. Bio sam presretan kad su me primili, naježio sam se kad sam prvi put vidio baziliku sv. Petra u svom njezinom veličanstvu“, podijelio je narednik koji od 2002. služi u Švicarskoj gardi.
Avantura i strani krajevi zvali su me još od malih nogu. Sestra kaže da sam već u petom razredu govorio o Švicarskoj gardi.
DNEVNE OBVEZE
6:15: Buđenje
6:30: Doručak
„Imam mali stan u Rimu sa suprugom, u kojem je ona živjela i prije našeg braka. Prije braka, morao sam se vraćati u vojarnu navečer. Sada živimo zajedno — osim kada sam na dežurstvu ili imam posebne zadatke. To je otprilike osam noći u mjesecu. Tada noćim sam u jednoj od četiri male sobe u Passettu. Za tuširanje moram prijeći na terasu i koristiti prostorije narednika. Ako nemam sreće, nema tople vode.“
6:45: 20-minutna vožnja biciklom do Vatikana, presvlačenje u službenu uniformu i preuzimanje dužnosti
„Najsigurniji način da na vrijeme stignem na posao je biciklom putovati do Vatikana. Za vrijeme špice, vožnja autobusom traje puno duže od predviđenog, a ponekad autobus uopće ne dođe. Kasniti na dužnost je nezamislivo, pa se moram stvarno dobro organizirati. Ponekad je to naporno. Zato se jako radujem novoj vojarni. Tada ću moći češće viđati svoju obitelj“, podijelio je.
7:30 – 14:00: Ophodnja gradom
14:30: Ručak u gardijskoj kantini ili kod kuće
18:15: Povratak na službu
19:00: Obavljanje administrativnih poslova u sjedištu garde
20:00 – 22:00: Na dužnosti
„Posvetio sam se poslu i nikada nisam požalio niti trenutak što sam postao gardist. Naravno, ljeti je vruće, zimi hladno, a ponekad smo na straži satima i noge nam oteknu. Ali, to me zapravo ne smeta. Posvećen sam svojim zadacima i nikada nemam sumnje. Volim raditi u hijerarhiji, biti organiziran i točan, i imati dobre kolege oko sebe. Možemo računati jedni na druge, a to puno znači. A naravno, posebno je biti i u blizini Svetoga Oca “, istaknuo je.
Važnost obitelji
Što se tiče područja na kojima djeluje Zaklada Papinske švicarske garde, Sveti se Otac osvrnuo na pomoć obiteljima oženjenih gardista s djecom, kojih je sve više, te istaknuo da je dobro obitelji od temeljne važnosti za Crkvu i za društvo.
Volim kad se gardisti ožene; drago mi je da imaju djecu, da imaju obitelj. To je vrlo važno, vrlo važno.
Što se pak tiče onih koji se po završetku svog rada u Vatikanu vraćaju u domovinu, papa Franjo je napomenuo da neki od njih ostaju posebno povezani sa Svetom Stolicom.
U kontaktu sam s nekima od njih koji ostaju vrlo, vrlo povezani s Vatikanom, s Crkvom. Katkada nazovu telefonom, pošalju nešto; kad prolaze kroz Rim posjećuju me. To je lijepi kontakt koji imam.
