Danas slušamo kako Isus šalje dvanaestoricu na put, ne oslanjajući se na sigurnosti ovoga svijeta, nego na snagu Božje riječi i povjerenje u Njega. Učenici nisu poslani kao moćnici, nego kao svjedoci.
Ne nose bogatstvo, ne osiguravaju se unaprijed, nego idu oslonjeni na Boga koji ih šalje. Ovo evanđelje poziv je i nama da preispitamo na što se oslanjamo u svom životu i koliko vjerujemo Božjoj providnosti.
Prvo čitanje:
Ja polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar, Salomone, i pokaži se čovjekom!
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: »Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! Slušaj naredbe Gospodina, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u
Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; da bi Gospodin ispunio svoje obećanje koje mi je dao: ‘Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.’«
I potom počinu David kraj otaca svojih, i bi pokopan u Davidovu gradu. David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ti vladaš nad svim, Gospodine!
Blagoslovljen da si, Gospodine,
Bože našeg oca Izraela,
od vijeka do vijeka!
Tvoja je, Gospodine, veličina,
sila, slava, čast i veličanstvo!
Tvoje je, Gospodine, kraljevstvo,
i ti si uzvišen povrh svega,
Poglavar svega!
Od tebe je bogatstvo i slava!
Ti vladaš nad svim,
u tvojoj je ruci sila i moć,
u tvojoj je vlasti
da učiniš velikim i jakim sve.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali. (Marko 6, 7-13)
Komentar Evanđelja
Isusovo slanje učenika otkriva bit kršćanskog poslanja: ići, svjedočiti i oslobađati. Učenici nisu poslani sami, nego u zajedništvu dva po dva jer vjera nije privatna stvar. Dobivaju vlast nad nečistim dusima, što pokazuje da evanđelje nije samo riječ, nego snaga koja oslobađa čovjeka iznutra.
Zanimljivo je da ih Isus lišava sigurnosti na koje se ljudi obično oslanjaju: novca, zaliha, viška stvari. Time ih uči potpunom povjerenju u Boga. Poslanje se ne temelji na materijalnoj snazi, nego na vjeri i poslušnosti.
Otresanje praha s nogu nije znak osvete, nego slobode: učenik ne nosi gorčinu zbog odbacivanja, nego ide dalje. Evanđelje se nudi, ali se ne nameće. Ondje gdje se prihvati, donosi obraćenje, ozdravljenje i oslobođenje.
Ovaj tekst nas pita: jesmo li spremni biti poslani? Jesmo li spremni vjerovati da Bog djeluje i kroz našu slabost? Jer Isus i danas šalje i daje vlast onima koji Mu vjeruju.
