Dar jezika jedan je od najsnažnijih i najzagonetnijih darova Duha Svetoga. Bog ga daje kada želi dotaknuti srca ljudi, proširiti Evanđelje i pokazati da Njegova riječ ne poznaje granice naroda, jezika ni kultura. Taj dar ne služi osobnoj slavi, nego izgradnji Crkve i spasenju duša.
U povijesti Crkve dar jezika nije ostao ograničen samo na dan Pedesetnice. Kroz stoljeća se pojavljivao i u životima svetaca koji su, bez ikakvog prethodnog znanja jezika, govorili tako da su ih slušatelji razumjeli kao da im se obraćaju na materinskom jeziku.
Među svim tim svjedočanstvima, najpoznatije i najčešće spominjano jest ono o svetom Antunu Padovanskom.
1. Dar jezika u Svetom pismu izvor i temelj
Sve započinje Pedesetnicom, događajem koji je označio rođenje Crkve. Djela apostolska jasno opisuju kako se nad apostolima izlila snaga Duha Svetoga:
„Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im Duh davaše govoriti… I svaki ih je čuo kako govore njegovim jezikom.“ (Dj 2, 1–14)
Ovim čudom Bog je pokazao da Evanđelje nije vezano uz jedan narod ili jezik. Apostoli su naviještali Krista ljudima različitih kultura, a Duh Sveti im je dao ono što sami nisu mogli steći učenjem. Taj isti Duh nastavio je djelovati i kroz povijest, uvijek kada je to bilo potrebno za dobro Crkve.
2. Sveti Antun Padovanski najpoznatije svjedočanstvo
Najpoznatiji primjer dara jezika u životima svetaca vezan je uz svetog Antuna Padovanskog. U djelu Mali cvjetovi svetog Franje, nastalom oko stoljeća nakon njegove smrti, opisuje se izvanredno svjedočanstvo iz Rima.
Sveti Antun je propovijedao pred papom i kardinalima u Konzistoriju, gdje su bili okupljeni ljudi iz mnogih naroda: Grci, Latini, Francuzi, Nijemci, Slaveni, Englezi i drugi. Iako je govorio jednim jezikom, svi su ga razumjeli kao da im se obraća na vlastitom.
Zapanjeni slušatelji govorili su:
„Nije li on Španjolac? Kako ga onda svi čujemo na jeziku u kojem smo rođeni?“ Ovo čudo jasno podsjeća na Pedesetnicu i pokazuje kako je sveti Antun, po Božjoj milosti, postao glasnik Evanđelja za sve narode.
3. Propovjednik bez granica snaga riječi svetog Antuna
Osim tog događaja, brojna svjedočanstva govore da je sveti Antun u Italiji propovijedao savršenim talijanskim, a u Francuskoj francuskim, iako te jezike nikada nije učio. Njegove su propovijedi bile razumljive i najjednostavnijim ljudima, a glas mu se čuo i na velikim udaljenostima.
Njegova riječ nije bila samo tehnički razumljiva bila je duboko prožeta snagom Duha Svetoga, doticala savjest i poticala na obraćenje. Dar jezika kod svetog Antuna nije bio samo čudo govora, nego i čudo srca.
4. Sveti Pavao od Križa i sveti Dominik isti Duh, ista milost
Dar jezika nije bio ograničen samo na svetog Antuna. Sveti Pavao od Križa, osnivač Pasionističkog reda, poznat je po svjedočanstvima da se njegov glas čuo kilometrima daleko, čak i usred velike buke mnoštva. Zabilježeno je da su ga ljudi razumjeli i kada su bili vrlo udaljeni, što se tumači kao izvanredna Božja intervencija.
Sveti Dominik također je doživio poseban oblik dara jezika. Tijekom putovanja s braćom susreo je njemačke hodočasnike s kojima se nije mogao sporazumjeti. Nakon zajedničke molitve, dominikanci su bez poteškoća razgovarali na njihovom jeziku sve do kraja puta.
No, u duhu poniznosti, sveti Dominik je naredio da se o tom događaju šuti, kako čudesa ne bi zasjenila bit svetosti život u Božjoj milosti.
Dar jezika u životima svetaca pokazuje da Bog i danas djeluje jednako snažno kao i u prvim danima Crkve. Ta milost nije dana radi senzacije, nego radi naviještanja Evanđelja, jedinstva naroda i proslave Boga.
Sveti Antun Padovanski ostaje najsnažniji i najpoznatiji znak tog dara, ali povijest Crkve svjedoči da Duh Sveti uvijek iznova daje ono što je potrebno u pravo vrijeme.
