Na jugu Francuske, na lijevoj obali rijeke Rhône, smjestio se Avignon grad poznat po svojoj povijesnoj ulozi privremenog sjedišta papa Katoličke Crkve.
No osim svoje političke i crkvene prošlosti, Avignon je i mjesto jednog izvanrednog nadnaravnog događaja: euharistijskog čuda iz 1433. godine, danas poznatog kao Čudo u Avignonu.
Ovo čudo snažno podsjeća na biblijski događaj razdvajanja Crvenog mora, kada je Bog, po Mojsiju, omogućio Izraelcima izlazak iz egipatskog ropstva (Izl 14,21). Da bismo u potpunosti razumjeli dubinu i poruku ovog čudesnog znaka, potrebno je vratiti se dva stoljeća unatrag.
U 13. stoljeću južnu Francusku zahvatilo je albižansko krivovjerje nauk koji je odbacivao sakramente, osobito brak i Euharistiju. Iako je Crkva tu herezu osudila već u 11. stoljeću, albižani su uspjeli steći znatan utjecaj.
Godine 1226. francuski kralj Luj VIII., otac svetog Luja, nakon tromjesečne opsade zauzima Avignon. Kao čin zadovoljštine za svetogrđa protiv Euharistije, predvodi pokorničku procesiju do kapelice Svetog Križa, smještene uz rijeku Sorgue. Upravo u toj kapelici započelo je neprekidno klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu molitva i štovanje koje će trajati neprekidno puna dva stoljeća, sve do trenutka kada se dogodilo čudo.
Poplava koja je zastala pred Presvetim
Krajem studenoga 1433. godine, grad Avignon pogodila je razorna poplava rijeke Sorgue jedna od najtežih u njegovoj povijesti. Voda je nezaustavljivo nadirala: preplavila je ulice, kuće, trgovine i polja.
Sivi pokornici, franjevci koji su skrbili za kapelicu Svetog Križa, bili su uvjereni da je i crkva poplavljena. Dvojica starijih redovnika sjela su u čamac, odlučna spasiti Presveti Sakrament iz mogućeg bogohulnog razaranja.
Kada su stigli do kapelice, razina vode bila je do polovice ulaznih vrata. Otvorili su ih s napetošću – i ostali zatečeni prizorom koji su ugledali.
Unutrašnjost crkve bila je potpuno suha.
Od vrata do oltara vodio je uski, netaknuti hodnik – dok su se s obje strane, lijevo i desno, uzdizali vodeni zidovi visine gotovo četiri stope. Voda je stajala poput žive barijere, nepomična i podložna nevidljivoj sili. Kao nekoć Crveno more pred Mojsijem, sada se povukla pred prisutnošću živog Boga.
Na oltaru, izložen u pokaznici, stajao je Presveti Oltarski Sakrament miran, blistav i nepovrijeđen, kao da sam Krist bdije nad svojim narodom u oluji.
Franjevci su odmah pozvali ostalu braću. Četvorica redovnika klečeći su prenijela Presveti Sakrament u glavno franjevačko svetište, a zatim, u molitvenoj tišini, pročitala ulomak iz Knjige Izlaska o razdvajanju mora. Svjedočanstva o ovom događaju pažljivo su zabilježena i do danas se čuvaju u arhivu njihove zajednice.
Čudo koje se ne zaboravlja
Od tog dana, 30. studenoga svake godine, franjevci u Avignonu obnavljaju sjećanje na ovo čudo. U noćnoj tišini, s konopcem oko vrata, pužući na rukama i koljenima, prolaze isti put kojim su njihovi prethodnici nosili Presvetog. Crkvica Svetog Križa tada ponovno postaje mjesto tihe zahvalnosti i klanjanja.
I danas vjernici dolaze kleknuti pred Presvetim na tom istom mjestu. Dolaze tražiti vjeru, utjehu, ozdravljenje i snagu. Jer Avignon je postao mali euharistijski Betlehem – mjesto gdje je Krist, stvarno i tijelom prisutan, još jednom pokazao da je s nama. piše Vjera.hr
