U 15. stoljeću, tijekom svete mise, svećenik je u kaležu ugledao pravu, svježu krv čudo koje je potvrdila Crkva i koje traje do danas
Godine Gospodnje 1411., za vrijeme svete mise u Ludbregu, svećenik je u trenutku pretvorbe kada se po vjeri Katoličke Crkve kruh i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Isusa Krista posumnjao u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji. No upravo tada, u kaležu je ugledao svježu, pravu krv.
Uplašen i zbunjen, svećenik je završio misu u tišini i relikviju sakrio iza oltara. O događaju nije govorio nikome godinama. Tek pred kraj života, sve je povjerio drugom svećeniku.
Tako počinje povijest Ludbreškog euharistijskog čuda, koje se i danas štuje. Krv Kristova, nastala u tom čudesnom događaju, sačuvana je do danas i potpuno je nepromijenjena.
Vatikanska istraga, koju su započeli papa Julije II, a potvrdio papa Leon X 1513. godine, priznala je vjerodostojnost čuda i odobreno je javno štovanje relikvije. Čak je i sama relikvija bila nošena u procesiji Rimom.
Zabilježena su i brojna ozdravljenja povezana sa zavjetima Presvetoj Krvi u Ludbregu, među kojima su i ona koja su tadašnji liječnici smatrali neobjašnjivima.
Prema modernim analizama, riječ je o ljudskoj krvi, muške osobe srednjih godina, s područja Bliskog istoka.
Ludbreško čudo jedino je priznato euharistijsko čudo u Hrvatskoj i jedno od rijetkih u cijeloj Europi.
