U današnjem Evanđelju slušamo hvalospjev Zaharije: „Pohodi nas Mlado sunce s visine“ (Lk 1, 67–79). To su riječi čovjeka koji, nakon šutnje, ponovno progovara vjerom i zahvalnošću Bogu koji ispunja svoja obećanja.
Bog ne ostaje dalek On dolazi ususret, pohodi svoj narod i donosi svjetlo onima koji sjede u tmini i sjeni smrti.
U ovom liturgijskom slavlju pozvani smo otvoriti srce tom Svjetlu, dopustiti da nas vodi putem mira i obnovi našu nadu. Zato, svjesni Božje blizine, započnimo ovo slavlje s pouzdanjem i zahvalnošću.
Prvo čitanje: 2Sam 7,1-5.8b-12.14a.16
Kraljevstvo će Davidovo trajati do vijeka pred Gospodinom.
Čitanje Druge knjige o Samuelu
Kad se kralj David nastanio u svojem dvoru, a Gospodin mu pribavio mir od svih njegovih neprijatelja uokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj!
Ja, evo, stanujem u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu, jer je Gospodin s tobom.«
Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodnja riječ:
Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar ti da mi gradiš kuću da u njoj prebivam? Ja sam te uzeo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad narodom mojim Izraelom.
Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je ime velikana na zemlji.
Ja ću odrediti mjesto narodu svojem Izraelu, posadit ću ga da na njemu prebiva i da više ne strahuje, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom.
Ja ću ti pribaviti mir od svih tvojih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim, Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani, i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.
Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,
tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 89,2-5.27.29
Pripjev: O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka!
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju.
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
Tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega!’
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i Savez svoj vjeran.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijateljâ, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.« (Luka 1, 67-79)
Komentar Evanđelja
(Luka 1, 67–79)
Zaharijin hvalospjev, koji Crkva stavlja pred nas upravo na Badnjak, snažna je najava onoga što će se dogoditi u božićnoj noći.
To nije samo lijepa molitva, nego proročki krik nade čovjeka koji prepoznaje da Bog dolazi ne daleko i uzvišeno, nego blizu, u povijest, u našu svakodnevicu.
Zaharija blagoslivlja Boga jer je pohodio i otkupio svoj narod. Bog nije zaboravio svoja obećanja. Ono što je najavio prorocima, što je obećao Abrahamu, sada se ispunja.
Spasenje nije apstraktna ideja, nego živa stvarnost koja dolazi po Isusu Kristu.
Središnja poruka Evanđelja jest ova: Bog dolazi iz milosrđa. Ne zato što smo savršeni, nego zato što smo izgubljeni, umorni i često u tmini.
