Razmišljam o tome kako bih možda trebao odvojiti više vremena za razmišljanje, molitvu ili djela zahvaljivanja za sva čudesa u vlastitom životu.
Prvo čitanje:
2Kr 25,1-12
Judejski su narod odveli s njegove rodne grude
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
Devete godine Sidkijina kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da puk nije imao ni kruha, neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noću kroz vrata između dva zida nad Kraljevim vrtom — Kaldejci bijahu opkolili grad — i krenuše putem prema Arabi. Kaldejske čete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riplu pred kralja babilonskog, koji mu izreče presudu. Sidkijine sinove pokla pred njegovim očima, Sidkiji iskopa oči, okova ga verigama i odvede u Babilon. Sedmoga dana petoga mjeseca — devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog, uđe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i časnik babilonskog kralja. On zapali Dom Gospodnji, kraljevski dvor i sve kuće u Jeruzalemu. Kaldejske čete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u prognanstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 137,1-6
Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada.
Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši zaiskaše od nas da pjevamo, mučitelji naši — da se veselimo: »Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo u zemlji tuđinskoj? Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Evanđelje:
Mt 8,1-4
Ako hoćeš, možeš me očistiti.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar Izvješće o gubavcu pruža nam poučan primjer molitve na koju Bog odgovara. Ta je molitva bila: iskrena i očajna (preklinjući ga), ispunjena strahopoštovanjem (klekne preda nj), ponizna i podložna (“ako hoćeš”), puna vjere (“možeš me”), izrekla je potrebu (“očistiti) i konkretna (ne “blagoslovi me” nego “očisti me”).
Isus je bio ganut! Ispružio je ruku i dotaknuo gubavca. Po Zakonu, čovjek je postao ceremonijalno nečist kad bi dotaknuo gubavca. Rekao je: “Hoću.” Njegova spremnost da ozdravi veća je negoli naša da budemo ozdravljeni. Potom je rekao: “Budi čist!”
Zabranio je razglašavanje čuda dok se čovjek najprije ne pokaže pred svećenikom i prinese propisanu žrtvu (Levitski zakonik 14, 2). Bila je to prije svega kušnja čovjekove poslušnosti: hoće li učiniti kako mu je rečeno? Nije učinio; razglasio je slučaj i tako stvorio smetnju Gospodinovu djelu. Bila je to kušnja i svećenikova oštroumlja. Hoće li uvidjeti da je došao dugoočekivani Mesija koji čini predivna čudesa ozdravljenja? Ako je bio tipičan predstavnik naroda Izraela – neće uvidjeti. (Prema “Komentaru Novoga zavjeta” autora Williama MacDonalda)
