Današnje evanđelje donosi nam snažan prizor vjere i poniznosti
Pred Isusa dolazi rimski satnik poganin i stranac ali čovjek velikog srca i dubokog povjerenja. Nije tražio čudo za sebe, nego za svoga slugu, koji mu bijaše drag.
Ono što ga izdvaja nije njegova moć niti položaj, nego poniznost pred Kristom: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj… nego reci riječ i ozdravit će moj sluga.“
Prvo čitanje: 1. Tim 2,1-8
Neka se za sve ljude upravljaju molitve Bogu koji hoće da se svi ljudi spase.
Čitanje Prve Poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi!
Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo, za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini. Hoću dakle da muškarci mole na svakome mjestu podižući čiste ruke bez srdžbe i raspre.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 28,2.6b-9
Pripjev: Blagoslovljen Bog što usliša zazivanje moje!
Čuj moje zazivanje dok tebi vapijem,
dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem.
Gospodin mi je zaklon, on štit je moj.
U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe;
zato mi kliče srce, i pjesmom njega slavim.
Gospodin je jakost narodu svome,
tvrđava spasa svom pomazaniku.
Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu,
pasi ih i nosi ih dovijeka!
Čitanje Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.«
Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego — reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ — i učini.«
Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava. (Luka 7, 1-10)
Evanđelje dana – komentar
Satnik iz današnjeg evanđelja uči nas dvije velike lekcije: poniznost i povjerenje. Bio je čovjek od ugleda, imao je vlast i moć, ali pred Isusom nije stao kao zapovjednik nego kao onaj koji zna da mu je sve dar. Umjesto da traži Isusa za sebe, moli ga za svoga slugu – pokazuje brigu i ljubav prema drugome.
Njegove riječi: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj… nego reci riječ i ozdravit će moj sluga“ odjekuju i u našoj liturgiji – svaki put prije pričesti mi ponavljamo iste riječi. Time priznajemo da sami po sebi nismo dostojni Boga, ali ujedno ispovijedamo vjeru da Njegova riječ ima snagu obnoviti i izliječiti naš život.
Isus se divi vjeri satnika. I to je poruka nama: Bog gleda srce, a ne položaj, narodnost ili pripadnost. Vjera koja je jednostavna, ponizna i u potpunosti oslonjena na Boga, otvara prostor čudu.
Za nas to znači: kada u životu osjećamo nemoć, kada ne možemo riješiti situaciju vlastitim snagama, tada nas ovo evanđelje poziva da se obratimo Isusu s povjerenjem – ne zahtijevajući, nego predajući. Jedna Njegova riječ dovoljna je da donese mir, ozdravljenje i snagu.