Pouzdanje u Božju Odredbu

Razmislite na trenutak o svim načinima na koje je Bog zadovoljio potrebe svog naroda kroz povijest.

Kad je Izrael bio u pustinji, nisu imali supermarkete ni trgovine; ipak je Bog spustio manu s neba da ljudi imaju kruha. Učinio je da ptice padaju s neba kako bi imale mesa. Bog je također učinio da voda izvire iz stijene.

U Starom zavjetu čitamo da je gavran nahranio gladnog proroka. Bačva brašna i boca ulja nadnaravno su se obnovile. Čitava neprijateljska vojska pobjegla je čuvši čudnu buku, ostavljajući za sobom dovoljno zaliha da nahrani cijeli grad izgladnjelih Izraelaca.

U Novom zavjetu čitamo da je voda pretvorena u vino. Novac se našao u ustima ribe za plaćanje poreza, a pet tisuća ljudi nahranjeno je sa samo pet kruhova i dvije ribe.

Sva ta čuda opskrbe vapiju nam da je Bog vjeran. Njemu se može vjerovati!

U Levitskom zakoniku čitamo o još jednom nadnaravnom fenomenu, posebno zreloj žetvi u godini prije subote za zemlju. Zatim je Bog zapovjedio da ljudi svetkuju sedam uzastopnih ciklusa subota: “I izbroji sebi sedam subota godina, sedam puta po sedam godina; i vrijeme od sedam subotnjih godina neka vam bude četrdeset i devet godina” (Levitski zakonik 25:8, NKJV). Drugim riječima, trebali su slaviti ovu subotu svake sedme godine, tijekom razdoblja od četrdeset i devet godina.

U biblijskom smislu, četrdesetdevetogodišnje razdoblje obuhvaćalo bi cijelu generaciju. Implikacija je da bi takvo razdoblje osiguralo dovoljno vremena cijeloj generaciji da nauči vjerovati Gospodinu.

Tijekom tog vremena roditelji i bake i djedovi izgradili bi povijest vjere kako bi mogli reći svojoj djeci: “Da, istina je! Bog nam je dao sve što nam je potrebno za prvih šest godina, ali mnogi od nas su se bojali kada je došla sedma godina. Ipak, Božja nas je odredba dovela do osme godine i sve do devete. Ponekad je bilo zastrašujuće, ali uvijek je bilo dovoljno. Nitko nije gladovao i nitko nije morao prositi. Sve potrebe bile su zadovoljene. Bog je testirao našu vjeru i ostao je vjeran.”

Ljubljeni, ono što treba shvatiti je da kada Bog kaže: “Vjeruj mi,” on to i ozbiljno misli!

Autor: David Wilkerson