Kakva je moja vjera? Je li plodonosna, otvara li vrata Božjem djelovanju? Je li sebična? Kamo me vodi? Je li biblijska?
III. tjedan kroz godinu
ČITANJA:
Heb 11,1-2.8-19; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Mk 4,35-41
IMENDANI:
Brigita, Gita, Miroslav, Sever
Prvo čitanje:
Heb 11,1-2.8-19
Iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo!
Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.
Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.
Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.
Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.
Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.
Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.
Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom.
Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka.
Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo!
– uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti.
Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Otp. pj.: Lk 1,69-75
Pripjev: Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih dovijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se svetoga Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
Evanđelje:
Mk 4,35-41
Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U onaj dan uvečer reče Isus svojim učenicima: »Prijeđimo prijeko!« Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Uvečer istoga dana, Isus i Njegovi učenici su se otputili preko Galilejskoga mora na istočnu obalu. Nisu obavili nikakve prethodne pripreme. I druge lađice su krenule za njima. Zatim iznenada nasta velika oluja. Veliki su valovi gotovo napunili lađu.
Isus je spavao na krmi lađe. Unezvjereni ga učenici probude, koreći ga zbog toga što je izgledao kao da se ne brine za njihovu sigurnost. Gospodin se probudi i zaprijeti vjetru i valovima.
Nastala je trenutna i potpuna tišina. Zatim je Isus svoje sljedbenike kratko prekorio zato što su bojažljivi i nemaju vjere. Oni su bili osupnuti čudom. Iako su znali tko je Isus, iznova ih se dojmila sila Onoga koji može vladati elementima.
Ovaj događaj otkriva ljudskost i božanskost Gospodina Isusa: spavao je na krmi lađe (to je Njegova ljudskost) i progovorio je i more se umirilo (Njegova božanskost). Na posljetku, to nas ohrabruje da priđemo Isusu u svim životnim olujama, znajući da lađa nikada ne može potonuti kada je On u njoj. (prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)
