Često činimo, govorimo, djelujemo bez pune svijesti. Tako, primjerice znamo pitati osobe koje sretnemo: „Kako si?“, a da to stvarno ne mislimo, ne želimo saznati, nego nam je to postao nekakav običaj. …samo običaji koji su se pretvorili u naviku bez stvarne želje, bez srca da čuje, da želi dobro, da primi.
Nažalost, tako često pristupamo i našem Gospodinu, koji poznaje naša srca, naše čežnje, naše nakane pa često ostanemo praznih ruku. Jer smo, kako kaže apostol Jakov, rđavo iskali!
V. tjedan kroz godinu
Bl. Alojzije Stepinac, biskup i mučenik
Spomendan
ČITANJA:
od dana: Post 1,1-19; Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c; Mk 6,53-56
IMENDANI:
Alojzije, Vilim, Vjekoslav, Vjeko
Prvo čitanje:
Post 1,1-19
Reče Bog i bî tako.
Početak Knjige Postanka
U početku stvori Bog nebesa i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bî svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi.
I reče Bog: »Neka bude svod posred voda da dijele vode od voda!« – I bî tako! Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi.
I reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto, i neka se pokaže kopno!« – I bî tako! Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode more. I vidje Bog da je dobro. I reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom, travom sjemenitom, stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti, donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. – I bî tako! I nikne iz zemlje zelenilo, trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan treći.
I reče Bog: »Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju. – I bî tako! I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan četvrti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 104,1-2a.5-6.10.12.24.35c
Pripjev: Nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću kao plaštem!
Zemlju si stavio na stupove njene:
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim ko haljinom,
iznad bregova stajahu vode.
Izvore svraćaš u potoke
što žubore među brdima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske
i pjevaju među granama.
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Pošto Isus i njegovi učenici doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu. Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi. I kamo bi god ulazio — u sela, u gradove, u zaseoke — po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. (Marko 6, 53-56)
Evanđelje dana – komentar
Puno više ljudi od samih učenika shvatilo je da Isus ima veliku moć liječiti, blagosloviti i osloboditi od Sotone. Gomila je znala. Kada se vratio na zapadnu obalu jezera, opkolili su ga bolesnici. Očekivali su Njegov sljedeći potez. Pratili su Njegove korake. I kamo bi god išao, ljudi bi mu donosili nevoljnike na nosilima.
Trgovi su postajali improvizirane bolnice. Htjeli su mu samo prići dovoljno blizu da se dotaknu barem skuta njegove halje. Svi koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi.
Isus je imao moć i oni su to znali. Pravo je pitanje znamo li mi to: vjerujemo li da ima moć da nam pomogne u vrijeme naše potrebe?

