U svakodnevnom životu često razmišljamo o tome koliko nas nešto košta dok gradimo bilo da je riječ o domu, odnosima ili životnim odlukama. No rijetko se pitamo koliko zapravo košta rušenje.
Fra Goran Azinović kroz jednostavan, ali snažan primjer pokazuje da rušenje nikada nije bez cijene. Ono što se godinama gradi može nestati u trenutku, ali posljedice ostaju dugo. Upravo zato ova poruka poziva na razmišljanje: prije nego nešto srušimo, zapitajmo se ima li još vrijednost i može li trajati.
Čovjek vjeruje da u životu samo gradnja košta, ali rušenje zgrada i objekata košta još i više. Nijedno takvo rušenje nije besplatno!
Ovih dana često prolazim jednom ulicom u centru Züricha gdje se odvija rušenje zgrade. Brojni radnici danima neumorno ruše tu veliku zgradu kako bi poslije izgradili još veću i ljepšu. Stroj za rušenje svakoga dana lagano otkida komad po komad zgrade.
Iako rušenje običnom prolazniku izgleda mukotrpno i čini se da nikad neće prestati, veliki stroj za rušenje polako „grize“ taj objekt otkidajući komad po komad betona pa zgrada iz sata u sat sve više nestaje s lica Zemlje.
Rušenje nije jednostavno ni bez cijene
Inženjeri s kojima sam razgovarao kažu da je rušenje objekta vrlo skupo. Strojevi za rušenje su posebni: osim što lome beton i čelik, strojevi istovremeno ruševinu posipaju vodom kako bi spriječili dizanje prašine, a nakon toga veliki magnet sa stroja kupi željezo i utovara ga u kamione, čiji ga vozači potom odvoze na predviđeno odlagalište. Umijeće rušenja je na djelu.
Rušenje je skuplje od svake gradnje. Britanski državnik Winston Churchill lijepo je rekao: „Mi oblikujemo naše zgrade, nakon toga one oblikuju nas.“ No, umjesto da gradi i oblikuje zgrade, moderni je čovjek skloniji kulturi rušenja. Osim zgrada, ruši se i štošta drugo: ruše se prijateljstva i brakovi, ruše se međuljudski odnosi, pa čak i institucije.
Što je pojedinac gradio godinama i stoljećima, može se (s)rušiti u jednom trenutku. Čovjek nerijetko vjeruje da ga rušenje neće koštati, ali se itekako vara rušenje uistinu košta. Rušenjem gubiš svoje vrijeme jer je netko taj objekt mukotrpno godinama stvarao.
Život će ti proći u rušenju jer nitko nema baš toliko vremena da može iznova odjednom izgraditi sve zgrade koje je porušio. Da bi čovjek uklonio staru zgradu, to uvelike košta, a i ljudi koji su prolazili Zürichom znaju i pamte kako je ta zgrada nekoć izgledala.
Zato reci svima da rušenje doista košta, ono nije jeftino. Rušenje je skuplje od svake gradnje. Stoga nemoj nikad rušiti zgradu koja još može trajati.
