Evanđelje dana za srijedu, 21. kolovoza : Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Gospodine, ako trebam uzdići pogled neka je on usmjeren jedino prema tebi, da nikada ne zavidim drugima.

Prvo čitanje:

Ez 34, 1-11

Istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Dođe mi riječ Gospodnja: »Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci — njima, pastirima: Ovako govori Gospodin Bog: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje, i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.
Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Tako mi života, riječ je Gospodina Boga: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže, nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega — zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju: Ovako govori Gospodin Bog: Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih, i neću im dati da im više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.
Jer ovako govori Gospodin Bog: Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23, 1-6

Pripjev: Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ‘Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ‘Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ‘Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd.’
»Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ‘Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ‘Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
»Nato on odgovori jednomu od njih: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
»Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.« (Matej 20, 1-16a)

Evanđelje dana – komentar
Prispodoba o radnicima u vinogradu govori o 9. (i 10.) zapovijedi. U vrlo stvarnom smislu ova prispodoba govori o žudnji, iako se to možda ne uočava kada je prvi put čitamo. Žudimo za onim što Bog odluči dati drugima. Prispodoba je u biti razrađena alegorija. Pozvani smo vidjeti sebe u priči, a zatim je primijeniti na sebe. Plaća o kojoj je riječ (čak i u trenutku kada je Isus prvi put ispričao prispodobu) nije stvarna dnevnica za vinogradarske radnike, već oprost i spasenje za vjernike. Ne trebamo doslovno biti radnici u vinogradu, budući da smo svi mi suradnici u Kraljevstvu (1. Korinćanima 3, 9).

Poanta ovdje nije nužno da drugi ljudi primaju blagoslove od Boga koje mi ne primamo – da oni dobivaju više ili bolje ili ljepše darove od Boga. Problem je što dobivaju isto što i mi; a oni to ne zaslužuju, zar ne? Oni su manje vrijedni, ili su godinama poslije nas uzvjerovali u Boga; jednostavno, gori su grešnici. Oni ne zaslužuju isto što i mi, zar ne?

Imamo tendenciju, kao što prispodoba prikladno ilustrira, žudjeti i biti ogorčeni na ono što drugi po milosti dobivaju od Boga. Vlasnik vinograda pita one koji su za njega najduže i (valjda) najteže radili: “Zar ne smijem s onim što mi pripada činiti što želim? Ili ste zavidni jer sam velikodušan?” Poanta je u tome da Bog svoju milost, milosrđe i oproštenje može dati onako kako On smatra prikladnim.

Kao izravna posljedica ovoga, žudimo za Božjom moći da oprosti i Božjom kontrolom nad time kome je oprošteno i kako. Prispodoba o radnicima u vinogradu govori o našoj frustraciji Božjom milošću koja se ne odnosi na nas, već na druge.

Drugo, prispodoba o radnicima u vinogradu govori o prvom i posljednjem. Sama prispodoba pokazuje obrat očekivanja – “posljednji će biti prvi i prvi će biti posljednji”; ovo nije samo sažetak prispodobe, već kritički aspekt novozavjetne teologije.

Obratite pažnju na tijek pripovijesti dok radnici dobivaju naknadu za svoj rad: Kad je pala večer, vlasnik vinograda reče svom upravitelju: “Pozovi radnike i podaj im plaću, počevši od posljednjih pa sve do prvih.” Svaki je od njih primio uobičajenu dnevnicu. Kad su prvi došli, mislili su da će dobiti više. I kad nisu dobili povišicu, gunđali su protiv zemljoposjednika govoreći: “Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.”

Ovaj element parabole je preuzet u drugim evanđeljima i u Otkrivenju; ovaj skandalozni obrat očekivanja, našeg osjećaja za pravdu, pa čak i naših nada, središnji je dio Novog zavjeta. Tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima sluga (Marko 9, 35). Svi smo jednaki primatelji Božjih darova.