Isus, dok svi oko njega ostaju zadivljeni čudesima, svojim učenicima otkriva nešto dublje da će Sin Čovječji biti predan u ruke ljudi.
Ova riječ ostaje skrivena njihovom razumijevanju, ali je poziv nama danas da uđemo u otajstvo križa i povjerenja u Boga, čak i kad ne razumijemo Njegove putove.
Prvo čitanje: Zah 2,5-9a.14-15a
Evo, dolazim usred tebe prebivati.
Čitanje Knjige proroka Zaharije
Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže. Upitah ga: »Kamo ideš?« Odgovori mi: »Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug.« I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe u susret i reče mu: »Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu. A ja ću mu – riječ je Jahvina – biti ognjen zid unaokolo.
»Kliči i raduj se, kćeri sionska,
jer evo, dolazim usred tebe prebivat –
riječ je Gospodnja.
U onaj dan mnogi će narodi uz Gospodina prionuti,
i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Jr 31,10-12ab.13
Pripjev: Gospodin nas čuva ko pastir stado svoje.
Čujte o narodi, riječ Gospodnju,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire
i čuva ga ko pastir stado svoje!«
Jer Gospodin oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
I oni će, radosno kličuć, na vis Sionski,
da se naužiju dobara Gospodnjih.
Djevojke će se veselit u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveselit nakon žalosti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Sin Čovječji ima biti predan. Bojahu se upitati ga što znači ta besjeda. U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.
Komentar evanđelja (Luka 9, 43 -45)
Isus je upravo učinio brojna čuda, ljudi su se divili njegovim djelima i slavi koja ga je pratila. U takvom ozračju lako je misliti da će put učeništva biti put pobjeda, radosti i ljudskog priznanja. No Isus svoje učenike vraća u stvarnost i govori im o križu, o predaji u ruke ljudi, o muci i patnji koja ga čeka.
Učenici ne razumiju njegove riječi. Evanđelist Luka kaže da su im bile skrivene – jer njihovo srce još nije bilo spremno shvatiti da spasenje dolazi kroz patnju, a pobjeda kroz žrtvu. Oni se boje pitati, jer osjećaju da je to nešto teško i bolno, nešto što razbija njihove ljudske predodžbe o Mesiji.
Koliko puta se i nama događa isto? Divimo se Isusovim čudesima, želimo njegovu pomoć i blagoslov, ali kad dođe govor o križu, o odricanju i nošenju tereta života s vjerom – tada se povlačimo. Ponekad kao učenici „ne razumijemo“ i ne usuđujemo se pitati Boga: „Zašto?“
Ovo evanđelje nas uči da je važno uzeti k srcu Isusove riječi, čak i onda kad ih u potpunosti ne razumijemo. Vjera nije uvijek razumijevanje, nego povjerenje. Bog nas poziva da mu vjerujemo i onda kad je put težak i kad pred nama stoji križ. Upravo tada se rađa prava snaga vjere – u prihvaćanju Božje volje i povjerenju da On vodi sve prema dobru.
Molimo danas milost da ne bježimo od križa, nego da ga prepoznamo kao put prema Uskrsu, jer samo preko predanja i žrtve dolazimo do prave pobjede života.
Izvor: Hrvatski institut za liturgijski pastoral
