Tri temeljne istine o molitvi koje svaki kršćanin treba znati
Ono što je nemoguće čini mogućim „Ništa nije ravno molitvi; ono što je nemoguće čini mogućim, ono što je teško, olakšava… Jer nemoguće je, posve nemoguće, da čovjek koji gorljivo moli i neprestano zaziva Boga – ikada sagriješi“, podsjeća nas Katekizam Katoličke Crkve.
Molitva je krvni tlak duše. Ako molitve nema, duša postaje troma, nesigurna i bez snage. Ako je molitva prisutna, duša je snažna, postojana i ispunjena Božjim mirom.
Sveti Alfonz Liguori upozorava: „Oni koji mole, sigurno će se spasiti; oni koji ne mole, sigurno će biti osuđeni.“ To je snažna i ozbiljna poruka za svakog vjernika.
Duša koja moli otvara se Božjoj ljubavi i Njegovom milosrđu. Ona prepoznaje providnost i plan koji Bog ima za njezin život. Suprotno tome, duša bez molitve čini Boga strancem, uskraćuje sebi i drugima milost, luta u praznini i lako pada pod teret tame.
Put milosti jest put molitve
Sveti Ivan Zlatousti objašnjava: „Moguće je uputiti žarku molitvu čak i dok hodamo ulicom ili šetamo sami, dok sjedimo u svojoj radionici, … dok kupujemo ili prodajemo, … pa čak i dok kuhamo.“
Budući da se molitva može činiti i prikazivati bilo gdje, pozvani smo rado koristiti njezinu utjehu i milost. Život se ne može dobro živjeti bez milosti, a molitva je djelatan kanal kojim primamo milost potrebnu u radostima i borbama našega života.
Molitvu ne bismo smjeli promatrati kao mogućnost ili izbor. Potrebna nam je molitva jednako kao što su nam potrebni hrana i kisik.
U našem sekularnom dobu zaboravili smo ovu goruću istinu. Kao vjernici, moramo se suprotstaviti utjecaju sekularizma i brzo se okrenuti snazi molitve.
Katekizam nas uči: „Molitva je životna nužnost. Dokaz suprotnog nije ništa manje uvjerljiv: ako ne dopustimo Duhu da nas vodi, vraćamo se u ropstvo grijeha. Kako Duh Sveti može biti naš život ako je naše srce daleko od njega?“
Put milosti jest put molitve. Obilan život nalazi se samo u otajstvu molitve. Kao vjernici, trebamo živjeti i svjedočiti o hitnosti i snazi molitve. Umjesto da slijedimo put sekularizma, koji poriče postojanje Boga i stvarnost milosti, pozvani smo brzo se okrenuti molitvi i crpiti iz njezinih bogatih izvora.
Bez molitve, tama i besmisao grijeha vladaju našim životima. Bez molitve, nihilizam prekriva naša srca tamom.
Bez molitve, beskrajno slijedimo vlastite putove u krugovima bez ljubavi i svrhe. Molitva uzdiže naša srca, osnažuje naše duše i pomaže nam da susretnemo Boga i upoznamo njegovu ljubav.
Katekizam jasno kaže: „Molitva i kršćanski život nerazdvojivi su, jer se odnose na istu ljubav i isto odricanje, na isto preobražavajuće jedinstvo u Duhu Svetom koji nas suobličuje Kristu.“ Zato Isus naglašava: „Što god zamolite Oca u moje ime, dat će vam. Ovo vam zapovijedam: ljubite jedni druge.“
Duhovna mudrost dodaje: „Onaj moli bez prestanka tko povezuje molitvu s djelima i dobra djela s molitvom.“ To znači da molitva nije samo u riječima, nego u svakom činu ljubavi i vjernosti Bogu.
Ako želimo živjeti puninu života djece Božje, potrebna nam je molitva – ne kao obaveza, nego kao disanje duše, izvor milosti i put koji nas vodi k Bogu.
